Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Kakve li ja to pouke držim i kome? Prizivam jednog mrtvaca da bih mu pokazao da sam nepokretniji od njega. Ležim ovde na postelji, mlitave ruke sam opustio kraj sebe, oklembešenu glavu u jastuk uronio, ništa na meni
Ali ja uobražavam da sam nepokretniji od mrtvog Prohora čije kosti leže pomešane sa glibavom zemljom pod manastirskim hrastom.
Kosti su mu već potamnele, vlaga se uvukla u njih i lagano ih razjeda. I od Prohora sam dakle nepokretniji. Bože dragi, dokle seže moja oblapornost!