Upotreba reči neprolazno u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ono što mu se činilo neprolazno, bila je ta njegova želja da ode i da se pojavi u Rosiji, da se tamo odseli. Ono što nije bilo prolazno, bila su ta

A znalo se i to, da će kroz mesec dana, tamo gore, sve biti u snegu. Mrtvo, pusto, zavejano, neprolazno. Medvedi će silaziti na drum, danju. Čopori vukova počeće da prate putnike urlikom, u sumračju.

Za Pavla to kube bilo je znak, izdaleka, da ima nešto neprolazno u ljubavi. To se ne može odseliti. Pakao, pakao ljudski – Evdokije, Tekle – možda su, zaista, bile i tu, uz put, kojim

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

zapari letnje noći pred Štrasburgom, osetiv da je prevaren, ponižen, a da beše rođen za nešto čisto, svetlo, vanredno i neprolazno, kao ti komadi neba, što srebrni i plavi lebde svu noć, ispod sjajnih sazvežđa, nad krovovima varoši, travama, brdima

Pomišljao je, još uvek, da je osim razvrata i slasti, dobro znanih, mogao naići i na nešto što je neprolazno, i što uzdiže nad životom, u neko večno plavetnilo.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Naša duša je, dakle, besmrtna!“, uzviknu oduševljeno mladić. „Besmrtna, sine moj, i nematerijalna kao sve što je neprolazno“. „Besmrtna i nematerijalna“. „Da. Ne materijalni svet, već svet ideja je jedini pravi svet.

Miljković, Branko - PESME

šuplje dvojstvo lika, Čiji je rast odjek budućnosti prazne, Što podatno traži načine prolazne Da bujalost svoju neprolazno slika.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti