Upotreba reči nervi u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— reče bolesnik. — Baš osećam kad me gospodin pomoćnik udari na onu telegrafsku mašinu da mi vadi vatru, a da mi rade nervi! Ja dirnem Jocu za rukav i mlatajući rukama i prevrćući očima pokušah da ga upitam: „Zar baš nema nikake nade?

Afrika

mora uzeti kinin, koji se ne sme kupati u moru niti u reci, slobodan na suncu, koji ne sme piti običnu vodu, čiji nervi propadaju, koji ne sme živeti više od dve godine neprestano u koloniji, koji se ne sme umarati, ne sme pešačiti: jer

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Ono je naviknuto na one prirodne nedaće koje dolaze od nepogoda, rđavih žetvi i stočnih bolesti. Zbog toga su mu nervi zdravi, zato spokojnije i bolje podnosi udese sudbine. u ovom se tipu oseća jaka veza s prirodom i s precima.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Dosta si ti pravio skandale... – Da se parkiramo negde? – Zašto? – Pa, da se malo smiriš... Opet tvoji nervi... – Ha! Sada gospodin hoće i da me proglasi ludom! – Nisam rekao da si luda. Kazao sam samo . . .

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Groznicom okna drhti svetlija potka predela, koju protkaju nervi cvali mi po ruj-očaju rodnih bregova - a simetrija lirskog oblika, nemir-ikona, zebnju razigra ritam-slikama, što

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Naši su nervi isuviše napregnuti od strašnog iščekivanja smrti i svaki sekund života ulivao nam je neizmernu nadu. I kad prasne

Samo nas puki slučaj brani što neko zrno nije još udarilo u karu ili top. Svakoga sekunda strepimo. Nervi su prenapregnuti, a muskuli na vilicama grčevito stisnuti. — Eno ga!

Vazduh pišti kao fijuk one granate, sagibam se, sada će... sad... Nervi su kao strune, i, preda mnom, najednom ispade baterija. Vojnici nešto viču i mašu rukama, sigurno da se sklonimo.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ali na energičnu i iskrenu intervenciju poslanikovu i moju protivnici popustiše, napregnuti nervi postepeno olabaviše i sve do Lapova provedosmo, posle toga, ćuteći.

Činilo se kao da je svakome srce puno, i vene, nervi nekako razigrani, i da je jedan od prvih prolećnih dana uspeo da podigne zamorene kapke odagna onu ubistvenu omorinu

Sve tamo ide polako, prosto svojim redom, ujednačeno i moji su nervi uvek mirni. Moji su nervi uvek mirni, a to je najvažnije.

Sve tamo ide polako, prosto svojim redom, ujednačeno i moji su nervi uvek mirni. Moji su nervi uvek mirni, a to je najvažnije.

— Eto ja imam veliku familiju i posmatrao sam i posmatram. Svud je pakao, baš kao što vi kažete, ludnica, užas. Nervi su oslabili, zaista, ali šta? Zar klonuti pred jednim ipak slabijim stvorom od nas?

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Odjednom su mi noge poletele u vazduh, istog trenutka blesnulo mi je u glavi, nervi su reagovali, mišići su se zgrčili. Okrenuo sam se za sto osamdeset stepeni i dočekao se na ruke.

Uprkos retkoj fizičkoj izdržljivosti u tom periodu, zloupotrebljavani nervi su se konačno pobunili i doživeo sam potpuni kolaps, upravo kada je kraj velikog i teškog zadatka bio na pomolu.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Ona se zarazila ovom nemilosrdnom bolešću lečeći me. Moje oslabljeno srce izdržalo je šok, ali su mi nervi popustili. Prvi put sam u životu shvatio smisao snage volje.

Veliki ciljevi i težnje ličili su mi na balone kojima se deca igraju. Mislio sam da su naši nervi ti konci za koje deca drže lebdeće balone pred našim očima.

Petrović, Rastko - AFRIKA

mora uzeti kinin, koji se ne sme kupati u moru niti u reci, slobodan na suncu, koji ne sme piti običnu vodu, čiji nervi propadaju, koji ne sme živeti više od dve godine neprestano u koloniji, koji se ne sme umarati, ne sme pešačiti: jer

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Bližio se odsudni čas, i laka drhtavica prožimala je telo. Nervi bili zategnuti... Napolju ovlada tama. Kroz otvor zemunice video sam u daljini gde žmirka jedna zvezda.

— pitao sam. — U velikoj zemunici. Tamo svi idemo. Komandir se podbočio rukama. Disao je brzo. Njegovi nervi kao da su još napeti. Jeste li dobili vatru na vreme? — zapitao sam ga. — Dobro je. Hvala!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Kao da škljocnu zatvarač topa. A-ha!... —... Utrošak municije. — Jesam! 3ačuh razgovor. Hu-hu! — odahnuh. Nervi i muskuli popustiše i najednom progledah. Preda mnom je bila baterija. — Gde je komandir?

Ti, stari, idi napred! Polazi! Kretosmo lagano kao pri pogrebu. Krckali su topovi. Moji nervi zategnuše, kao da bih hteo svojim pregnućem da stišam šum, koji se raznosio kroz noć.

Po zvuku motora osećamo da je blizu, gotovo nad nama... Dah smo zaustavili, ali srce bije, koža se ježi, a nervi sve više zatežu... Prođe... Ali nalete drugi... Čuje se neko hujanje iz vazduha...

Nad našim glavama nešto zaošinu i tresnu pozadi nas. Mi uvukosmo glave u ramena. Sunce kao da potamne. Naši se nervi rastržu između osmatranja i iščekivanja neprijateljskih granata. Odvikli smo se već. Čuje se...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti