Obradović, Dositej - BASNE
Svojstvo razumnoga čoveka u tome se sostoji da sam sebe svaki dan neumitno sudi, i što u sebi pozna posmjenija dostojno, tom se posmejava, što li nađe za pohuždenije, to pohuždava, i tako se
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
I njemu se učini da ga ti brzi, mutni potoci neumitno vuku dole u neki bezdan. Jurišić raširio oči, ide tamo-amo po zemunici, otvara i zatvara vrata, traži nešto.
A sve ostalo užasno je isto. I kao u ovoj sobi, baš kao u ovoj sobi sve one stare plakate neumitno stoje, sav onaj stari, plesnivi nameštaj Evrope tu je.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
I ponovile su se, jer to je bilo neumitno. Nisam ni prekoračio prag, a Dragana i Jasmina, koje su meni sestre a Vladi i Vesni nisu ništa, pogledale su se preko
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
I ova preljuba, i ovo uživanje sa jednim novim i drukčijim muškarcem, krišom, došlo je bez njene volje, po njinoj volji, neumitno.
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
On je oštar, čeličan, ljubičast i vreo, mirisa na sumpor. Sve je u njemu mehaničko, električno i neumitno. Reklo bi se oštri pisak sirena. Kao da objavljuje požar, nesreću, sudar. A za njim opet ćutanje. Ćutanje, ćutanje.
Pandurović, Sima - PESME
tačno sve ono što hoće: Za nas možda rano, na vreme, il’ kasno, U ljudskoj vrevi il’ času samoće; Ali uvek hladno, neumitno, jasno.
Koliko su retka osećanja što se U srcima sviju neumitno bude, Kod sveta što gleda kako ih sad nose, Te proste heroje, te velike ljude, Što su mirno svoja ostavili rala,
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
mekša, slobodarski duhovi u Francuskoj i u Italiji sasvim su bili uzbunjeni i činili su šta mogu, a brod je ipak, neumitno, plovio od Beča ka Beogradu, gradu na međi onog nestajanja.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
jedanput počinjena pogreška nije se dala više opozvati, a jedanput započeto plaćanje „stalija i kontrastalija" moralo se neumitno nastaviti do kraja.
Stalna i trajna, ona je ugnjiježdena negdje duboko u svojim nosiocima, u nekoj skrivenoj ćeliji ili genu, i dalje neumitno prenosiva. Takve su ljepote lijepe i kad miruju i kad šute, i kad spavaju. I, rekao bih, naročito kad šute ili spavaju.
Petković, Vladislav Dis - PESME
VIOLINA U trenucima kada tako klone I bol i nada, i mladost i cveće, Kad strah i očaj i sudbina zvone Samrt, koja se neumitno kreće Na moju ljubav, na sve želje moje, Na moje nebo, moju baštu krina — U tim časima nađu se nas dvoje, I tad plačemo
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
daljinom prolazi „bledi odbles“, dok sav prošli život ne poteče „jednom jedinom linijom“, kao „gustozračna reka“ što „neumitno otiče beskraju“.
završetak jedne pesničke vizije: Jednom jedinom linijom poteklo je, nada mnom, sve što se zbivalo, To gustozračna reka neumitno otiče beskraju [...].
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
vidi kako se skrunjuju suve ljuščice od zatvorenih ranica, i kako krvave nove sitne ranice, i razrušavaju polako ali neumitno onolikog čoveka. Fina maramica Pavlova skoro je uvek malo krvava, iako je zavojna gaza stalno pri ruci.
Petrović, Rastko - PESME
i projektovao u prošlosti, u trenutku kad sam ja došao do bolnog saznanja da ga neću moći uopšte izbeći no da će doći neumitno. Taj interval između budućnosti i prošlosti, kao da nikako nije ni trajao; ne, ni milijarditi deo sekunde.
me mleko tvoje blaži i vraća moć Osećam da se budi ono što tako davno začma U krvi našoj, majko, u praotaca noć Neumitno, đonom ću gaziti polja ječma I pijan od besa juriti kroz ravnicu tu krečnu Jezika otečenog kukati i biti žedan sve
Jednom jedinom linijom poteklo je, nada mnom, sve što je bivalo, To gusto-zračna reka neumitno otiče beskraju; Bože moj, javu znam, ali šta bi sa onim što se snivalo, Toliko naše mladosti kom plavom otiče beskraju?