Kostić, Laza - PESME
visoka, s korice tvrde knjige života; al' u toj knjizi koliko još mora, koliko još biti neviđenih bora, neviđenih bora, nečitanih slova, razvalina crnih izgorelih snova?
Pandurović, Sima - PESME
Proletnjeg lišća, padate na umor Slomljena srca, pala uverenja; Vi, snovi moji dugih noćnih bdenja, Vi ste sudbine nečitanih strofa, Zgaženih ruža, prećutanih râna, Martovskih bolnih i ćutljivih dana, I tužne duše nemih katastrofa.
Vi ste sudbine nečitanih strofa. I s tim se treba pomiriti jednom, Na žalost, avaj! Jer se sve svršava Posteljom prostom, večitom i lednom,