Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Slatki spomen! Sad najpače dvoumiju mome: Kakova je sudba opet nisposlana po me? Idem — što ću? (sovjest trpi) —, i više sam puta Izgnan mor'o prah otresti s mojijeh oputa, Ići kuda nova sreća