Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Turčin stade hodati preko sobe. Podavio bradu, pa gricka, vidi se: nešto krupno misli. Najzad reče: — Sad, nijesi ga ubio, nijesi!... Ali kako ćeš svijetu reći zašto si pucao na nj?... — Kazaću: zato što ga mrzim!
Podavio bradu, pa gricka, vidi se: nešto krupno misli. Najzad reče: — Sad, nijesi ga ubio, nijesi!... Ali kako ćeš svijetu reći zašto si pucao na nj?... — Kazaću: zato što ga mrzim! — Ali to nije pametno...
— Otkud ti to znaš? — Kazao mi vodeničar. Sve mi je pričao: i kako ti nijesi kriv, i kako su podmetnuli i zakopali onu kesu u tvoje đubre...
Kad se djeca vole, neka se i uzmu. Nema većeg grijeha nego rastaviti milo i drago!... To moraš učiniti... I kad nijesi učinio ove jeseni... — Ta ja ću ovih mesojeđa — svejedno!... — reče Ivan.
— Ama, šta govoriš ti? — Istinu. — Idem da je otmem! — reče Lazar i polete napolje. — Da se nijesi maknuo! — ciknu Turčin kao guja i pogledom ukoči Lazara na mestu. Sve uhvati strah od onog groznog pogleda Kruškinog.
— Ne znam. — Je l̓ ti još koji put dolazilo? — Nikad. — O, brate! — reče Kruška i uze ga za ruku... Da se nijesi što uplašio?... Ne boj se! Ta i ja sam čovjek!...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— A jesi li vidio crkvena kola i šinu na točkovima? — Nijesam, oče! — Nijesi, jabome, nemaš kad od mehane. Treba ja da vodim i tvoju brigu!
— A onako nijesi, da rečeš, kakijeh škola učio? — Nijesam nikakijeh. — A znaš li pravilo službe kako valja i „obredoslovije”?
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Otac će kazati: »Što nijesi javijo?« a majka će kazati da je baš gledala kroz prozor, kad stiže neki auto: »Čiji li je, oće li biti tvoj, neće; a,
Matavulj, Simo - USKOK
Svi se ubezeknuše. Knez od čuđenja izvadi čibuk iz usta, diže obrve i zapita ga: — Ma, dakle, ti nijesi ćesarovac? Uskok sjetno potvrdi glavom, uzdahnu i stade im pričati svoj život. Bio je mlađi sin grofa P. iz R.
? — pita Janko smijući se. — Zašto ne, đetiću? Kako ne? Nijesi kaluđer, hvala bogu! Zar ne bi grjehota i šteta bila da takav đetić od takve kuće, a sad još od ovakog brastva, nema
— Pa zato!? — E, pa to nije mala stvar! Grdno je to kad se nječije junaštvo smanjuje. — Pa ti nijesi bio u tome boju! — Kako sam mogao biti, čôče, kad bijah tada dijete!? Ali to se ne gleda! Bila su moja braća!
Onaj pečeni i oglodani kuvar skoči s klupe: — Šta vara? Ko ga vara? — Vaistinu, nijesi li ga tro rumom? Nijesi li naveo starca da potroši dvije plete za rum, pa si ga tobože trljao, jednu čašicu na dlan,
Onaj pečeni i oglodani kuvar skoči s klupe: — Šta vara? Ko ga vara? — Vaistinu, nijesi li ga tro rumom? Nijesi li naveo starca da potroši dvije plete za rum, pa si ga tobože trljao, jednu čašicu na dlan, drugu kroz pjevalo, pa dok
„Šta ti je to?“ pita ga Ćeklić. Primorac, videći s kim ima posla, odgovori: „Vaistinu, nijesi slijep! vidiš da je jaje!“ Ćeklić reče: „Nikada tako jaje vidio nijesam! A od kakve je tice?
Bijeli svijet! No, čim ručate, hajte momci da poigramo. Za tebe, Janko, niko od izvanjaca neće pomisliti e nijesi Crnogorac. — Ja ću najprije do kneza — reče Janko.
Milićević, Vuk - Bespuće
„Zašto sam ja takav podlac?“ zapitao se bolno. „Ti nijesi rđav čovjek, a nijesi ni dobar“ , odgovorilo je nešto u njemu.
„Zašto sam ja takav podlac?“ zapitao se bolno. „Ti nijesi rđav čovjek, a nijesi ni dobar“ , odgovorilo je nešto u njemu.
u sebe; sa vrlo rijetkim trenucima raznježenosti kad ju je uzimala pored sebe, i ljubila među oči, i govorila: „Ti nijesi ničem kriva, čedo moje!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— prati te vjerno, ustrajno, nijesi sam na svijetu, ne bojiš se vuka ni hajduka. Primičem se i pažljivo osluškujem. Ovo je upravo nešto za mene.
Šta smo radili? Skupljali mjesečinu i djeli u stogove, eto šta smo. Mogao si i ti s nama da se nijesi naljoskao. Odgunđa stric kako baš ni „mjesečari“ nijesu bogzna koliko pametniji od pijanaca pa se brzo nekud izgubi.
Djed se zgranu i zastade nasred avlije. — Brate Savo, ako su ova dječica beslovesna, valjda ti nijesi. Kako će sveca slikati kraj pojate, na koritu, ej? — Idi pa vidi ako meni ne vjeruješ — mamurno prožvaka starčić.
— Šta mi je, šta mi je? — opet ponovi starac s mukom se upinjući da dođe k sebi. — Pa zar ti nijesi onaj koji slika svece? — Jesam, pa šta? — A tom istom rukom slikaš i konje, a? — Slikam. — Pa kako to?
— Ehe, zar još nijesi zaglavio u bihaćkoj „Kuli“? — groknuo bi kum Rožljika. — Dokle se ti misliš skitati i gledati kako ćeš nešto zdipiti?
— O, majku ti tvoju, a ja sve mislio da nijesi ništa uradio, pa mi te bilo žao što te toliko tuku! Što ne reče odmah kako je bilo, pa da se riješiš degeneka, magarče
Često se prodaje i kradeno. Komandant ga sluša strpljivo, sluša, pa će ti istom huknuti: — Mikane, da nijesi komandir i član partije, ja bih ti sad rekao da si ti jedno obično božje goveče.
Momčina bulji u bocu kao u čudo i bobonji: — Ama, brate, ja nikad nijesam kreso šibice, ne umijem ja to. — Nijesi kreso šibice? Pa pušiš li ti? — Jok, brate. — A kako si ložio vatru kod kuće, bog te u šumu okrenuo?
Teškom rukom delija kreše i lomi šibice, a Mikan ga gleda zlovoljno i gunđa: — Vala, Đukane, da nijesi skojevac i bombaš, ja bih ti rekao da si ti jedno obično beslovesno božje gove ...june, pravo pravcato june ...
— Nije niko, brate, ali meni noćas ... — Ali tebi noćas, bezbeli, stao, jer ga juče nijesi navio. To ti je isto kao da tamo u svom selu zaboraviš uveče napojiti kravu.
— Ništa ja, bako, nijesam kazao. Uniforma je na meni, a ona te stvari ne dopušta. — De, de, dobro je, znam i ja da nijesi. Hvala tebi samo što si ti svoju baku razgovorio i dušu joj razgalio.
Kostić, Laza - PESME
onoj svetoj kolibi: „Pjesniče, druže, duše, što ti bi te tamo pope svog tijela prah, u gromove, oluje, grad i strah? Nijesi l' zar svog praha bio sit oprostivši se zemne trpije, no, poput praha oca Srbije, u duše svoje uplete ga nit?
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
i srebra i zlata, oružja i mnogo drugijeh dragocjenosti, naposljetku možeš otvoriti sve osam odaja, ama devetu da se nijesi usudio nipošto otvoriti, jer — veli — ako to učiniš, zlo ćeš proći.
“ i tako i učine i počnu bježati, ali Baš-Čelik to odmah dozna pa iz daleka poviče: — Stani, careviću, nijesi utekao!
Opet poče kralj vikat: — Otvaraj, jer sam gotov umrijet! — Nećeš, đavole, ovamo više! — reče Grbo. — A da nijesi ti Grbo? — pita kralj. — Jesam, — odgovori Grbo. Onda nastavi kralj: — Ej, Grbo li, Grbo!
Prevrći ovamo onamo, a jok, nje nema. Gleda da nije pod krevetom, — nema! On upita maćehu: — Je li, majka, da nijesi vidjela gdjegod onu moju maramu? Tražim je, pa nikako da nađem.
— Nijesi ti vidio nepravdu, — veli sveti Savo — već pravdu, samo ne znaš dok ti ja ne kažem. Starac se prenerazi, pa reče: — I
Car je upita: — Zašto si ti to od mene učinila? Da li ti nijesam rekao da više nijesi moja žena? Onda mu ona izvadivši onu kartu reče: — Istina je, čestiti care, da si mi to kazao, ali pogledaj što si
— Vaistinu ne ja, — odgovori vojnik — a šta ću te se bojati, nijesam ti kriv, nijesam dužan, a nijesi bolji od mene... — A šta to piješ? — Evo, rakije; 'oćeš li ti malo?
mačka — toga će ti biti kolikogođ oćeš; a ni truda nećeš imati velika: ložićeš mi vatru pod tri kotla; ali da se nijesi usudio pogledati šta se u njima vari, znaš? — O, neću, ne boj se — odgovori vojnik i uputiše se.
Jesi li razumio?... Ali da se nijesi usudio, za živu glavu, pogledati šta se u njima vari, jer ćeš odma' umrijeti! — Nemaj brige! — odgovori vojnik.
Daj je ti sada meni, ja ću oslen čuvati. Handžija se kobajagi začudi: — Kakvu aspru išteš? Ti meni nijesi dao ama baš ni pare. Putnik se prepade i pogleda začuđeno, misleći opet da se handžija šali.
Momak odleti, i za nekoliko dekika eto ti handžije. Stupi unutra, pa pogleda hodžu i putnika: — Ta valjda me nijesi zvao radi onog bekrije. — Pogodio si. Baš sam te radi njega zvao. Ti znaš da se niko mome sudu ne otimlje.
već te tražim da te pitam šta ćemo sad: izišla moja žena iz jame, pa što traži mene, kojekako; ali tebe, što mi je nijesi dao izvaditi iz jame! — Šta, naopako, izišla tvoja žena!
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
I đeca mi se, gospodine, posmevaju, pa vele: kad ćeš, čiča, u školu, jes’ napunio, vele, sedam godina il’ još nijesi? »Pravo veli! — reče u sebi Sreten — pravi kreten, sudeći po licu.« — Nijesam, gospodine, a kam’ da jesam!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Turi takve razgovore crne! Ljudi trpe, a žene nariču; nema posla u plaha glavara! Ti nijesi samorana glava: Vidiš ove pet stotin momčadi, koje čudo snage i lakoće u njih danas ovđe vidijesmo?
VUK MIĆUNOVIĆ Da nijesi u kuću došao, znao bih ti odgovorit divno; ema hoću nešto svakojako. Zar obadva nijesmo hajduci?
SERDAR IVAN Ti nijesi slijep, igumane, kad si tako mudar i pametan. Budale su s očima slijepe, koje vide, a zaludu vide; trebaju im za
IGUMAN STEFAN Đe si bio danas, amanati, te si doma tako pozno došâ? Stojâ u lov toliko nijesi; ranije si svagda dohodio. I đe su ti tjelohranitelji, dva Novaka¹ i barjaktar Pima? Ne bio ih puštavat od sebe.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Lijepa glavo, ela nam to pričaj!“ njemu će Krcun. „Rad bi ti, Krceta, da je zborim a da ti jedeš, jer nijesi zlopitan iako si lakosan. Pričekaj dok se nakljukam i ja!
„Ja mnim nijesi dosad bivao u boju?“ upitaće Mišan, gledajući put istoka. Rumen obli lice Petrovo pa naglo odgovori: „Nijesam imao
“ „Neka, Jovane, molim ti se!“ prekide ga đakon. „Ne smetaj... ti tu nijesi bio, a i bez tvojijeh razloga Gospodar će doznati istinu!“ „Tako je tako, neka priča dalje đetić!“ rekoše brastvenici.
“ zapita Joka, pa opet mu se objesi o grlu. I on bješe jako dirnut. „Ujače, evo ti mladoga domaćina; do sad ga nijesi gledao!“ reče Stana, donijevši maloga Miluna. „A jabuko moja! daj mi ga amo!“ reče starac, pa uze dijete u naručije.
Skočih, i gle, zbilja Ceklinjanin naložio golemi oganj, ama na Njegušima... Zbilja, ja mnim, do jutros se nijesi ovako ogrijao?“ Serdar i njegovi gosti obuvahu se, te sa smijehom prihvatiše tu šalu.
Mene je prvog zadio; mene je najprvoga red da mu povrnem!...“ „Nijesam tebe!“ „Kako nijesi u snu, reče, ozebao i gladovao u nas?“ „Jest, jest“ „E, vidiš...
On bješe ušao u kuću. Serdar sjede kraj njih i jednako ih mjeraše. „Ma ti nijesi iz Kotora. Ja bih te poznao da si!“ „Ne, ja sam iz svijeta!“ „Ama lijepo govoriš naški!“ „Kako ne bi, kad sam Srbin!
Nadala sam se, nesretnica, e si ti u ijedu pomišljao pobjeći iz vojske, pa da nijesi to učinio, da si se predomislio. Ali kad nam vlasti jave da te nestalo, te da je prilika da si pobjegao u susjednu
A danas zar ti je lakše? Nijesi li kao grana odsječena... daleko od svojijeh, u tuđem svijetu, pod tuđijem krovom, drukčiji ljudi, drukčiji običaji.
„Ja... ja sam te svjetovala za tvoje dobro, a ne da to želim“, reče ponizno. „Poći ću, ne boj se. I da mi nijesi ni rekla, ja znam da to treba, da...
I tako, sve sjekirom, na ramenu, stigoh, bogami, blizu do Koložuna.“ „Nijesi čoče, tako daleko!“ reče Joka. „Ama jesam. Čudna stvar. Ponekada noge te same nose đe ćeš nasjesti!“ „A što bi?
— Valaj, Spaso, nijesi ugonenuo! O tome nemoj dalje. Bilo i prošlo. — Ama, čoče, nijesmo o tome potonju rekli? — Jesmo valaj!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Prazna torbica. 9 Pitao kaluđer popadiju kad je ispovijedao: — Da nijesi, pošo, koji grijeh zatajila? — Kazala sam ti sve ono što bih momu popu kazala.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
izišla moja žena iz rupe, pa što traži mene, kojekako; ali tebe! što mi je nijesi dao izvaditi iz rupe.“ — „Šta naopako! izišla tvoja žena!
stani dok pogledam u ćitap;“ pa se segne rukom, da dovati ćitap, a Ero te za ruku: „Nećeš, Bog i Božja vjera! Kad nijesi gledao mojoj u ćitap, lje nećeš ni tvojoj.“ V. ERO S ONOGA SVIJETA.
“ — „Bog ti pomogao kmete! a odakle si ti kmete!“ — „Ja sam, kado! s onoga svijeta.“ — „Je li Boga ti! a nijesi li viđeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?“ — „O! kako ga ne bi viđeo! on je moj prvi komšija.
dijete govoreći mu: „Ti si ustanuo, umio si se, obukao si se, krenuo si na put, i rabotu si započeo, a prekrstio se nijesi; a moli Boga za što ga moliš: da ti nije mene bilo, umio bi kazati šta bi ti se dogodilo; nego kad ustaneš, prekrsti
” Car je upita: „Za što si ti to od mene učinila? dali ti nijesam rekao da više nijesi moja žena?” Onda mu ona izvadivši onu kartu reče: „Istina | je, čestiti care, da si mi to kazao, ali pogledaj što si
” upita je on opet, a ona mu odgovori: „Da kogođ onamo pođe, ostane mutav i udurečen, pak sam se bila prepala da nijesi počem onamo pošao.” Čuvši on to, dosjeti se jadu, te jedva dočeka doklen mu dan dođe.
izišla moja žena iz jame, pa što traži mene, kojekako; ali tebe! što mi je nijesi dao izvaditi iz jame.” — „Šta naopako! izišla tvoja žena!
i srebra i zlata, oružja i mnogo drugijeh dragocjenosti, naposljetku možeš otvoriti sve osam odaja, ama devetu da se nijesi usudio nipošto otvoriti, jer“ veli „ako to učiniš, zlo ćeš proći.
odmah da bježimo“ i tako i učine i počnu bježati, ali Baš-Čelik to odmah dozna pa iz daleka poviče: „Stani, careviću, nijesi utekao!
“ „Kako zašto“ odgovori seljanin, „dali ne znaš da mi je s mojega brata Nikole i sveti Nikola omrznuo, a kamo li nijesi ti!“ 3. MOJ JE PREDNjAK.
“ „A ono u utornik“ reče glavar, a drugi odgovori: „A zar nijesi vidio da mi je toliko žito prostrto na guvno da se suši?
“ — „Bog ti pomogao, kmete! a odakle si ti, kmete?“ — „Ja sam, kado! s onoga svijeta.“ — „Jeli Boga ti! a nijesi li viđeo tamo moga Muju, koji je umrъo prije nekoliko mjeseci?“ — „O! kako ga ne bi viđeo! on je moj prvi komšija.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Kako? — He... kako ? Da te ubije, pa da uzme drugoga na tvoje mjesto. Nijesi više za njega. — Je li on što govorio s tobom? — zapita Đurica odsečno i pogleda ga pravo u oči. — Hm...
Nego da mi sad odspavamo jedan san, pa posle ponoći da ideš k njemu. Biće mu, bolan, krivo kad čuje da si se vrnuo, a nijesi se njemu javio. Đurica pristade. Legoše da spavaju, a njemu ne izlaze iz glave zagonetne reči Novičine.
Zar te ne prati Simo ? Đurica mu ispriča malopređašnji događaj i kaza da je pustio Sima nek ide kući. — Nijesi trebao. Istina, on je za pare svačiji, ali ne treba vjerovati nikom, kad glava visi o koncu.
— Dede sad da počnemo, duga je noć! Ovake prepečenice nijesi srknuo dosad. Đurica sede za sto, nasloni pušku na postelju pored sebe, pa iskapi prvu čašu.
gorski car!.. — stade on da zapleće. — Tako je, vjere mi junačke! A znaš, ako hoćeš da ti kažem istinu, nijesi trebao ni da vučeš za sobom nevolju... reče Novica, pa zastade da vidi neće li Đurica drukčije misliti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Tebi bih, — reče starac — ali camo ako nijesi s njim u kumpaniji. A sveti Petar reče: — Dobro, pa što tražiš za njih?
i srebra i zlata, oružja i mnogijeh drugijeh dragocjenosti, naposljetku možeš otvoriti sve osam odaja, ama devetu da se nijesi usudio nipošto otvoriti, jer — veli — ako to učiniš, zlo ćeš proći. Onda car ode, a zeta ostavi kod kuće.
“ I tako i učine, i počnu bježati, ali Baš-Čelik to odmah dozna, pa izdaleka poviče: — Stani, careviću, nijesi utekao!
— upita je on opet, a ona mu odgovori: — Da ko gođ onamo pođe, ostane mutav i udurečen, pa sam se bila prepala da nijesi počem onamo pošao. Čuvši on to, dosjeti se jadu, te jedva dočeka doklen mu dan dođe.
Izišla moja žena iz jame, pa što traži mene, kojekako; ali tebe, što mi je nijesi dao izvaditi iz jame. — Šta naopako! Izišla tvoja žena!
Kad dođe tamo, pita ga pop: — Jesi li odzvonio? — Jesam, — reče on. — A nijesi ništa vidio? — Nijesam ništa, nego nekakva bena došla zvoniti, pa samo uzeo za štrikove, pa ̓nako drži a neće da maše.
Ti si me skinuo, sad traži šta hoćeš. Mali mu reče: — Ja neću ništa nego da se nikoga ne bojim. A ovaj mu reče: — Nijesi se ni dosad bojao, pa odsad nećeš ni toliko.
Opet poče kralj vikati: — Otvaraj, jer sam gotov umrijet! — Nećeš, đavole, ovamo više! — reče Grbo. — A da nijesi ti Grbo? — pita kralj. — Jesam, odgovori Grbo. Onda nastavi kralj: — Ej, Grbo li, Grbo!
Ali ga kraljica zovne sebi pa ga upita zašto ište toliko dukata, a on joj odgovori: — Radi boga! — Ti nijesi fukara pa da ti treba prositi, — rekne mu kraljica. — Istina je to, kraljice, — odgovori sadrazan — ali evo uzroka.
A baba to vidje, pa iska dva-tri dukata. A djed joj reče: — Ne dam, boga mi, nijednoga; nijesi ni ti meni dala jaja. Već lijepo oćeraj i ti svoju kokoš u svijet kao što sam i ja svoga pjeva.
— Ne znam ja, šta mene pitaš? — odgovori mu lisica. — Ti si ga pojela. — Šta govoriš, kad nijesi vidio? Nisam ja, nego si ga ti pojeo, — rekne mu lisica. I tako se posvade.
medvjeda do jednih gvožđa, koja je bila već prije opazila, pa će reći medvjedu: — De se zakuni na ovome pravdalu da nijesi izio meda. On joj rekne: — De ti prva, pa ću ja onda.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Sudac ih posmatra, zamislio se i — piše. Najednom poliže glavu i upita Spasoja: —Možda ga nijesi na mrtvu ubio? —Jesam! — odgovori on. — Viđu ga mrtva!
— A i ne mari za me: vidiš da neće da zbori... —Što ću da zborim? K tebi sam došla... —Nijesi ti za me! — ponovi on odlučnije— A i što ćeš mi? —Što govoriš? — začudi se Lazo. —Čuo si... Ma neću da me niko kune.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Nije ta, Miloje, ne!.. No ćeš me poslušati. Bilo što bilo. Bog će oprostiti. Bio je zulum, nijesi mogao da se izvučeš od Turaka... — A, ne. Dragom mojom volom sam se poturčio. Čuješ li, dragom volom!...
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
On se malo odmače u stranu, pa kao đoja zaplaka. Jablan diže glavu. — Nije, nije, Jabo! Šalim se ja. Nijesi ti mene udario... E, nemoj se, oca mu, odma' za svašta ljutiti! De, da se pojubimo! Poljubiše se.
— Svanulo već! — protegnu se Lujo, protra oči i pogleda oko sebe. — Jabo, bate, što me nijesi probudio? Jablan je rano, vrlo rano ustao i dobro se napasao.
— jedan! Kako si mi, kako si mi, magajce jedan? Nijesi ti konj, već onaj vejiti, vejiti magajac! — tepa mu, i čuje se kako ga miluje i lagano udara po sapima.
Prestade i, sav blažen, zadovoljan što je imao to kome ispričati, sjede na prag. — To je đed tog paščeta, ako počem nijesi znao. Krepô je davno — dodade zajedljivo i zlobno pogleda Stevicu, pa poče srkati već ohladnjelu kavu.
Šta ću mu ja? Ništa mu ja ne znam, da prostite, kô neka stvar kantaru. — Da nijesi ti, Simeune, počem vješt ovim švapskim lumerami? — Bježi, čoče, kakve lumere, kakva li...
Alal ti krv, ubi me! — preklinje Asan-beg. Alal ti krv i ovog i onog svita. — Šta je tebi, Asan-beže, večeras? Da se nijesi zbilja, Boga mi, umorio? E, baš ja ništa ne znam! Sjaši, sjaši, livše će ti biti na travi. I ti imaš pravo.
— Aman, zar se tako dijeli mejdan? — 'Vako dijeli mejdan Simeun Pejić Rudar, đak od namastira Gomjenice, ako nijesi počem znao. On drukčije ne zna. Ubi ga, Asan-beže, posijeci, on drukčije ne umije.
! Kako ću ja ženu djevojkom oženiti? Šta bi to onda bilo? Boga mi, dijete, ja bi rekô da ti nijesi sastavio oko lijeske... Što ću ja ženi djevojku dovoditi! Sudac (trže se): A, sad znam!
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Ponesi ga natrag, molim te! — Zar sam ti teška, Rade? — izgovori žena, problijedivši i sneveselivši se. — Nijesi, Mašo, kao ni ona, — i pokaza rukom na Božicu... — Ali nije zeman razgovoru; idi i ponesi natrag đerdan!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Al' iz crkve nešto progovara: „A čuješ li, Vukašine kralje! Ti nijesi posjekao Marka, već posječe božjega anđela“. Na Marka je vrlo žao kralju, te ga ljuto kune i proklinje: „Sine Marko, da
Sve mu kaza kakono je bilo. Veli njemu Kraljeviću Marko: „Zašto, Ture, — da od boga nađeš! — nijesi mu rane izvidao? Danas bih ti dao agaluke kod našega cara čestitoga“.
Budi njega sluga Golubane: „Gospodaru, Kraljeviću Marko, i dosad si na vojsku išao, al' nijesi tako drijemao, ni iz ruke čašu ispuštao!
Idu Turci caru na parnicu: „Car-Suleman', i otac i majko! Nijesi li jasak učinio: da s' ne pije uz ramazan vino, da s' ne nose zelene dolame, da s' ne pašu sablje okovane, da s' ne
Veli junak od Prilipa Marku: „Oj, boga ti, neznana delijo, nijesi li otud od Prilipa, od odžaka Kraljevića Marka? Je li Marko kod bijela dvora? Ima l’ Marko dosta uzavnica?
Al’ nijesi snahu isprosio? Al’ ti nije po ćudi đevojka? Ali žališ tri tovara blaga?“ Al’ je Ivo ljubi besjedio: „Nu odalje, da te
sa gore lišće otpadaše, a sa zemlje trava polijeće; on dozivlje posestrimu vilu: „Bog t’ ubio, vilo posestrimo! Nijesi l’ mi božju vjeru dala, kad mi bude najveća nevolja, da se mene na nevolji nađeš?
udarila, na busiju Kune Hasan-age; govori joj Kuna Hasan-aga: „A, bora ti, mlada seratlijo, otkud ideš tako iz daleka? Nijesi li od Lijevna grada? Ja viđe li svate Smiljanića? I vode li Maru Đurkovića?
Mariju ispadoše Turci, pa govori Šarac Mahmut-aga: „A, bora ti, mlada seratlijo, otklen tako jesi zaputio? Nijesi li od Lijevna grada? Ne viđe li svate Smiljanića? I vode li Maru Đurkovića?
— dokle dođe pobratimu svome, pobratimu, bemberu Mihatu, pa je njemu bila besjedila: „O Mihate, mio pobratime, da nijesi mene obritvio, bi li rekô e sam ženska glava?
Al’ govori Sava od Posavlja: „Bud si, bego, čohu ukopao, ti nijesi srebro ukopao: kam Jankova zelena dolama, na dolami trideset putaca, svako puce od po litru zlata, a koje je puce pod
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Prolazeći uzduž zida on se oglednu na prozorčiću od nužnika i sam udari sebi žestok šamar. — Magarče, nijesi imao kuraži da se javiš, nego si ostavio druga da zbog tebe strada, je li!
Stric se još jednom prezrivo iskezi na svoj lik u prozorčiću i progunđa: — Paprika! Ništa pametnije nijesi mogao da izmisliš. U obližnjem ljeskaru, odakle je valjalo donijeti šibu, Stric se nađe u velikoj neprilici.
— Ej, stoj, kuda ćeš? — Pa tamo gdje ne tuku! — viknu Đoko vraćajući se trkom. — A gdje je to? — Da, zbilja, nijesi mi još ni kazao. Gdje je?
Bolje bi bilo da izvučemo kakvu sargiju iz magarčeva samara. — A zar sam ja magarac? — pobuni se Stric. — Ama nijesi, brate. Magare ima četiri noge, a ti samo dvije. Taman si za pola magarca.
— Onda sam opet plakala, pa sam onda čula vas, vidjela svjetlost i pošla na tu stranu. — I-ih, vidi je! A zar se nijesi bojala? — čudio se Mačak. — Što da se bojim, kad imam ovo — reče Lunja i ispruži dlan. — Šta ti je to ?
Pored nje prevrnuta zdjela. — Pa gdje ti je taj koji je upao? — zabezeknu se Stric. — Ta nijesi ga valjda već čitavog pojela. Ili možda jesi, a? Stric izvadi iz džepa koru kukuruzna hljeba i baci je kroz otvor.
Kuja je dočeka još u vazduhu i stade slatko da hrska. — Ehej, pa ti si gladna. Nijesi ga smazala, znači. Ali gdje je onda? — Evo ga! — grmnu iznad njega neki glas.
— Ama upao neko noćas kod kuje, a sad ga više nema dolje — uzbuđeno poče Stric. — Da to nijesi bio ti kao i prošli put? Možda si jutros bio pospan kad si tako rano stigao, pa nabasao na jamu?
— Ti nijesi bacio pušku! — sad već nešto veselije namignu dječak. — Pazi, a otkuda ti to znaš? — bleknu Nikoletina. — Znam, to
Nijesmo ni znali da ti glavu spasavamo. — Eh, kako nijesi znao! — pobuni se Jovanče. — Ta vidio si da gone vezane ljude.