Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ne mogu proći, manj ako su muve ili mravi... Ako ste umorni — odmorite se... Sutra... drugi dan, druga i novaka! Jakov i Miloš pozdraviše se, pa odoše u svoje šatore.
pravoslavnoj crkvi posle liturgije nemirosan — koji nije pomazan svetim mirom (osvećenim uljem u pravoslavnoj crkvi) novaka (nafaka) — sudbina, volja božja oašlučiti se — dobiti novac za ašluk, trošak ovavestiti se — doći k sebi, osvestiti
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Naročito su rado bila čitana dva spisa: Hajdučki život (1861—1863), i Starine od Starine Novaka ili tolkovanje narodnjeg pjevanja i pripovjedanja (1867).83 Poslednjih godina života počeo je prevoditi u prozi Ilijadu.
Radičević, Branko - PESME
Sunce sede, konji se smorili, Al' ka kuli veće i smašili, Ta ka kuli starine Novaka, Ta staroga srbinjskog junaka, Tu su bili veće drugi stigli, Pa na noge sadaka se digli: „Dobro došli!“...
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Stojâ u lov toliko nijesi; ranije si svagda dohodio. I đe su ti tjelohranitelji, dva Novaka¹ i barjaktar Pima? Ne bio ih puštavat od sebe.
Sokolovi pet Martinovićah, koje jedna prsa zadojiše a odnjiha jedna kolijevka, dva Novaka s barjaktarom Pimom, i viteže Borilović Vuče, koji prvi udriste na Turke, — ko umije vama splesti v'jence?
Milana, Strahinića, Relju Krilatoga, Crnoviće Iva i Uroša, Cmiljanića, vojvodu Momčila, Jankovića, devet Jugovićah, i Novaka — poradi halaka, i ostale naše vitezove! Na nebu im duše carovale kâ im ime na zemlji caruje!
A on gađa puškom, ne prestaje; popijeva tanko, glasovito, pripijeva Baja i Novaka, pripijeva Draška i Vukotu i dva Vuka od sela Trnjinah, Markovića i Tomanovića, a klikuje i žive i mrtve — vidi
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Nastao je da sobom produži mutno pomešane zavete i Starine Novaka i raznih balkanskih kesedžija. Kačanik, Demir-Kapija i veliki putovi ka Serezu i Bitolju bejahu njegovo poprište.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Na primer, svezani Radivoje (u pesmi Starina Novak i deli–Radivoje) upotrebljava je da bi obavestio Novaka o svome položaju: Bog t' ubio, goro Romanijo! Ne raniš li u sebe sokola?
Isto preziranje prema lošim ratnicima nalazimo kod Starine Novaka i Jakova Nenadovića. Starina Novak kaže Grujici: Svuci, sine, gospodske haljine, pa obuci bugarske haljine, i ponesi
Kad je Marko sablju zagledao, al' na sablji tri slova rišćanska: jedno slovo Novaka kovača, drugo SLOVO Vukašina krala, treće slovo Kraljevića Marka.
“ Dade njemu trideset dukata, pa on ode u novu mehanu, pije vino tri-četiri dana, pak došeta opet do Novaka: „Jesi l’, Novo, sablju sakovao?“ Iznese mu sablju sakovanu. Veli njemu Kraljeviću Marko: „Je li dobra, Novače Kovaču?
Manu sabljom i desnicom rukom i udari po nakovnju Marko, nakovnja je pola presjekao, pa on pita Novaka kovača: „Oj, boga ti, Novače kovaču, jesi l’ ikad bolju sakovao?
li si majke ojadila, mloge sestre u crno zavila, udovice u rod opravila, — da od koga, veće ni od koga, od Novaka i od Radivoja! Da, l’ ćeš danas moj’ ojadit majku? Da l’ mi sestru u crno zaviti?
Sve Novaka društvo poslušalo, i u svate juriš učinili: kum Boroje pogubio kuma, a starojko pogubi starojka, Radivoje pogubi đevera
Izgubi me Grče na mejdanu!“ No eto ti Staroga Novaka, na njemu je strašno odijelo: na njemu je kožuh od međeda, na glavi mu kala vučetina, i za kalom krilo od labuda; oči su
Lasno j’ s đecom mejdan dijeliti, no pričekaj Staroga Novaka!“ Reče njemu Grčiću Manojlo: ,,Bliže k mene, Starino Novače! Bliže k mene, da se udarimo!
Naljuti se Grčiću Manojlo, ščepa mača u lijevu ruku, pa poćera Staroga Novaka. Mili bože, čuda velikoga! Da je kome stati pa gledati: kako kroji kalu vučetinu, kako c’jepa suru međedinu, a rastura
se načini đevojka, pa se vije Grku oko grla, i tura mu ruke u njedarca, dok je Grku oči zasjenila, pa pozivlje Starinu Novaka: „Pobratime, Starino Novače, sad pogubi slijepa junaka!
A sve ove pesme sadrže slavu Marka Kraljevića, Novaka Debeljaka, Miloša Kobilića i nekih drugih junaka“.) — U XVIII veku (u drugoj polovini) Dositej Obradović video je u