Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
gradskog parka, podno poprsja starog pjesnika latiniste kome je slani morski hlap poput lepre nagrizao profil i tanke nosnice i učinio još šupljikavijim uvojke njegove vlasulje. Katkad bi mi dozvolila da je komad puta pratim prema kući.
Pri padanju dugih sjenki naglo bi umukla. Širile su joj zjene, podrhtavale nosnice; s nadolaženjem noći zahvatala ju je velika strepnja.
* Prelazim dlanom po starim brazgotinama, i gle: više ne bole. Izlažem ih suncu, nosnice udišu svjetlost i trepke žmire od jasa — prosjak što u ljetnje podne pod maslinom smireno žvaće ukupljene korice hljeba.