Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
I u takvom raspoloženju, poezija je za njega bila utočište i izvor zaborava, onaj »veo kojim se obvija rugoba sveta«, po rečima jednog modernog pesnika. On se povukao u umetnost, u pesničke snove.
Rakić, Milan - PESME
Taj plemeniti bol sad ćuti, A život sve obvija tminom, Nameće svud svoj zakon kruti I pomirenje sa sudbinom. Ništa me više sad ne bode, Sve gledam tuđim, mrtvim
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
A najviše bi, mećući je na minderluk, klečeći ispred nje, uzeo njene ručice da obvija oko svoga vrata, svoju glavu da meće u njen skut i da je gleda nekim tako širokim, čudnim i dubokim pogledom.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
]. („Zimski repertoar“) Vidik što obvija glavu kao saruk preinačen je u narednoj, poslednjoj pesmi Otkrovenja, u zastrašujuću plavu ivicu horizonta koja će
nije razlučen od telesnog, kao što u istoj pesmi i „čudna misao“ detetu „oko svog tela kruži“ dok ga majčina utroba obvija i dok mu „mozak tek utiče u lobanju“.
Pesnik u vučjem obliku, dok se dahom dotiče s nebeskim svodom, odeva se i u njegove boje, obvija se plavom linijom horizonta: „Od čela do pasa, i preko grudi, prevučem Liniju Onu dugu.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
licu; o zakićenim cvećem njenim toplim, tihim, mirišljavim, nedrima, o polovini, o bošči njenoj koja joj tako lepo pada i obvija njena vitka mila bedra... Diže se.
Petrović, Rastko - PESME
Zatim se probudi, pogođen od udara Mesto utroba da ga obvija, eto sudar: Teška misao, tek dovršena u njegovoj glavi, Stade da, nedonošljivošću svojom, umara.
Šantić, Aleksa - PESME
Znaš gdje laka srna pase, Voda pada s hridi gole, Kako bršljan obvija se Oko breze i topole? Tako ona, vita, lomka, Obvi ruke obadvije Oko pasa smjela momka Što mu čelo samur krije.