Upotreba reči obesiš u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

mu dođu lutke, on zaćuti; deviza kao da mu je: »Sve il’ ništa«, pa neće da proslovi, pa da mu pored sviju onih tereta obesiš još i gospoja Persu, kako je i sama u očajanju toliko puta rekla: »Dođe mi da se i sama obesim kraj štogla, da mu bude

Još da mi nije ovog balsuma... pa dođe mi ponikad da nađem kakvu krivu granu, pa da... — Da se obesiš, je l’...? — Ne — preseče je bojtar brzo, kao da htede pobeći od krive grane — nego da skočim u vodu, jerbo tu mi je,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— narednik prvoga stražara ščepa za nos i okrenu mu glavu prema jednom uglu. — Paučina... a, da se obesiš o nju. I sve ja moram da vidim!... Još dve noći požarni.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Na desnoj sisi imao je ranu dužu od sudlanice. To je bio muž. Zobnicu si mogao da obesiš o čukalj na njegovom laktu. A vi ste svi slabotinja, gladnice i tvorovi što tuđe glođete.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Dva najvažnija navešću ovde doslovce. Jedan od njih je svdočanstvo Plutarhovo. On saopštava: „Nemoj, dražjaši, da nam obesiš o vrat parnicu zbog bezverja kao što je to nekad učinio Kleantes, pozivajući celu Grčku da optuži Aristarha

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— U drugom, brate, prva desetina. — Ama da nije to..., ali nije. E, brate, ne mogu nikako; ne mogu da me sad obesiš, ne mogu pa ne mogu — kida se Mija i napreže, i sve lupa šakom po namrštenom i već oznojenom čelu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti