Radičević, Branko - PESME
ljuta, Pa se kleli noćom i tišinom, Kleli, braćo, Bogom i istinom, Udariti teškoj magluštini, Magluštini, teškoj oblačini, Udariti onoj strašnoj noći, Ta ludilu i kletojzi zloći, Pa probudit onu srpsku zoru Zoru onu, onaj danak beli, U
nj zaslepi; Još oko ono, munjevito oko, Kroz srce njima što sevnu duboko, U oku jošte ona tija tuga, Na mutnoj kâ je oblačini duga. Tu njima smesta otvori s' srdašce, Kô ruža jutrom kad spazi sunašce.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Nikad neće biti toliko usta da nestane mesa i trave. Ako si šuljak i jalovak, ti što se piliš u ovoj oblačini mokroj, onda lipši u njoj da zemlju ne poganiš i žene ne prljaš.