Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Jauču žene, dreče djeca... Ljudi moji, mene obuze nekakva žalost. Ali, kad se šjeti' nji'ovije' zuluma i bezakonija, nestade žalosti, ko da je rukom odnese. Osveta, osveta! Kakva milost!
Ne vidiš, bolan! — Svejedno, brate! Donio ti miljun svijeća, a ne donio ni jedne — ne znam ti ja ovije' lumera. Gurnem ovo u pintu, pa ako stoji, dobro i jest; a ako se vrti, nek se vrti. Šta ću mu ja?