Upotreba reči ogrije u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

i stari Pijero ohrabri, te se primače i zapita: — Pa šta ćete tu, u ovo doba, kad znate da se grad otvara pošto sunce ogrije?

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Iza tmine i sunce ogrije: pred večer se nad tobom izvedri, Turke mrtve po tebe brojasmo, pogodit se nigda nè mogâsmo oko broja, koliko ih

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Kad kuća gori, barem da se čovek ogrije. — Pripovijeda se kako je rekao Nasradin hodža kad su mu kazali da mu je kuća izgorela, i pokućstvo i imanje — sve da su

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

konji se počnu plašiti, a on izvadi nož i okrenu put sunca, te sinu da se sva livada zasja kao na gori sunce kad ogrije, i evo ti od svakuda svakojakijeh konja k njemu, i kako koji dolazi, tako na prva koljena pred njim pada, a on počne

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Već me pravo groblju ponesite, Kopajte mi raku preduboku, Da me mrtva ne ogrije sunce; Jer moj život studena je zima; Nek' mi bude od zemljice toplo.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Nije znala zašto je najednom obuzela želja da se na suncu ogrije; čisto ga iščekuje sa slašću, kao da će joj ono donijeti ono o čemu je noćas snivala.

je još daleko, mada su već vrhovi planina u plamenu; prilazi, ali polako, dok bi ona htjela da se ovoga časa u njemu ogrije.

Pred kućama prolaze pored nemoćnih staraca što se sakupiše prama suncu da im ono ogrije ostinuti život. Oni blesasto zure očima u njih dvoje, ništa im ne govore, već ih prate gledajući za njima ispod ruke,

I oseti u duši slačinu, kao kad bi okisao žurio kući da se ogrije i osuši kod otvorenog kamina. Ali priseti se i pokaja što je prekinuo molitvu, pa s jačim zanosom preda se molitvi.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

tuge, Žeravicu bola, ovo srce malo, Dok se nije samom Bogu dodijalo, Pa nas dvoje diže, sastavi nas bliže, Da ogrije hladni svet Plamom našeg žara, Da pokaže kakva je Ljubav bila stara. HHIH Daj mi ruku, da je vidim...

Ćipiko, Ivo - Pauci

Dvoje djece ispred bake mirno jedu krumpijer. Rade pogladi starijega po glavi, a mlađega stavi preda se da se ogrije. A svaki put kad pogleda na Božicu, zaobljenu, sa kraćim skutima košulje sprijeda, — pomisli: „Treće je dijete na putu...

okuša je li oštar i, stavivši ga u korice, iziđe iz mlina, ne odgovorivši ni riječi mlinaru koji ga zovnu da se ogrije. Kod ručka, tek je okusio pure, odmah zapalio, i cijeloga dana, gledajući u vatru, pušio lulu za lulom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti