Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
se ponovo razgalamljenom neuništivom životu, koji je tako bučno i bezobzirno jurišao čak i na njega, novopečenog sveca. Odbavrlja djed u svoj sobičak i evo ti ga ubrzo s poklonom: do vrha puna litarska boca zamotana u njegov stari vjenčani peškir,
— Ni dijete mi na miru ne ostaviše — prožvaka djed, starački potišten i nemoćan, pa sporim korakom odbavrlja u svoj sobičak. Sljedeće noći, pune strašnih snova, počeh da buncam i svojom vriskom uzbunih čitavu kuću.