Upotreba reči odebljali u književnim delima


Krakov, Stanislav - KRILA

Ma ćutite... Smeli dečko šakom mu je zatvorio usta. Raščupani brkovi su nemoćno pali niz lice, plave oči su pokrili odebljali kapci, i major je ućutao. Čulo se samo mumljanje između zuba: —... publika... publika...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Stezalo mi se grlo od čemera dok sam ga gledao. Već u toku drugog dana molitve su mu postalo razvučene i trome. Odebljali jezik mu se teško pokretao, reči su postajale sve nerazgovetnije. Mučila ga je žeđ.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Nekada tanka gospođica, pothranila se, pa i razbrektala. — Prsti i zglobovi su ti odebljali, Sinka; ja ti kažem da prodamo klavir; nikada više nećeš ti za klavir sesti — predlagao je otac, i složila se s njim

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti