Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Počinjem malo-pomalo odisati; izbavljajući se mladosti kako mnogovolnujemoga i svirepoga mora. Sad mi dolazi na pamet božestveni sovet premudroga
su god onda u kolesi, pune im se ne samo oči, uši i [h]aljine pra[h]om, nego i nosovi i usta, zašto moraju disati i odisati; pak ako najpređna kola stadoše, sva za njima, ako će i[h] [h]iljada biti, tu valja da stoje gdi su se našla, i ne