Afrika
Daje nam jednu ruku koja sveže odiše na sapun od badema i kolonjsku vodu. Njegovo umorno, izbrazdano, debelo lice gleda nas žmirkajući i ljubazno, dok druga
Volim njihov jedinstveni dah tela i ulja kojim se mažu, ambre i trava, što sve odiše kao neko divlje voće, čega sam se toliko gadio posle posete konakrijskim devojkama.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
prirodi koju je opisivao, može se primeniti na njegove prve pripovetke: »Sve se diže, budi, sve se puši kao vruća krv, odiše snagom, svježinom...
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Mladicu kupa ribar kaluđer. Tihuje ovde mala bolnica, ljupko krečena. Lice sušice, pečal, prokaza - seja ognjica. (Odiše zrakom prah od dušice.) Prilaze ruke - sljezno, s titricom tjelesnoj muci, duševnoj skrbi.
Gradino rodna, čuješ li žamor postelje šumne? Lisko širine, s kadulje Tvoje odiše kamfor. Zapravo grm si koji s nizine brda nadraste, skupiv u krošnju odeždu zemsku, nebesku nošnju.
Četvrto pevanje Zemlja je miris bratoubistva, pletivo jeze koje se para. Poredak njen je pismo nepisma. Odiše s njiva zlokrv ratára. Raskršće svako nije li slika prilika trpnih odsutnog lika, izložba kobi, kvarnih računa?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Jednoga dana Žuća i Toša močvari krenu šetnjom; nad njima oblak, leden i težak, odiše snežnom pretnjom. Trska se njiše uz šapat blagi: svratiše malo, šetači dragi.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I baš taj dojam labilnosti i čudesnog postanka kojim odiše takva ljepota daje joj draž misterije i prišaptava nam da savršenstvo ne nastaje izvjesnošću postupaka i jasnim
Tihi glin-glin starinske kutije s menuetom. Ona leluja tanane djetinje snove kao žetvu na mjesečini. Odiše diskretnim mirisom lavendule iz komode u kojoj se čuva bakina krinolina.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Daje nam jednu ruku koja sveže odiše na sapun od badema i kolonjsku vodu. Njegovo umorno, izbrazdano, debelo lice gleda nas žmirkajući i ljubazno, dok druga
Volim njihov jedinstveni dah tela i ulja kojim se mažu, ambre i trava, što sve odiše kao neko divlje voće, čega sam se toliko gadio posle posete konakrijskim devojkama.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Prepisku II, 192 —, uzdahnuo: „Ej, da znam u gitaru udariti!” A već B. Atanacković sav odiše svojim zanosom za melosom, prvenstveno našim, pa piše — v.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sve se diže, budi, sve se puši kao vruća krv, odiše snagom, svježinom. — Svanulo već! — protegnu se Lujo, protra oči i pogleda oko sebe.
sazrelo žito, mirišu modre, nabubrile šljive kroz poblijeđelo, pospano lišće, miriše miloduv i bosilje — sve miriše i odiše snažnom, opojnom svježinom, a u mekom, slađanom šuštanju izumiru pošljednji, drhtavi odjeci teškog, umornog, dnevnog
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
A hladovina sve jača. Oseća se kako zemlja nekako sveže, mokro odiše. Do njega sedi baba mu u čistoj košulji, sa prekrštenim rukama u krilu i navučenom boščom čak do zemlje, da joj jedva
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
I sag jošte je živ! — Pričaše mi neki naši trgovci što odiše tam’ po trgovine; nađoše ga, hej-hej, daleko, tam’ na-kude Solun...