Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Doneo sam onda i ono veliko okovano evangelije u našu brankovičku crkvu, u vreljansku malo pomanje. Taj dan 14. dekembra pođemo iz Peterburga (a na tri
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Sa užasom u ukočenom pogledu, zaiska da joj se prinese ogledalo, ono isto ogledalo, okovano u okvir od gvozdenog cveća, koje su joj babe, malopre, gurale pod nos, da vide da li još diše.
Pandurović, Sima - PESME
park ovaj težak miris kadi, Vidim, sve više, da je sve to groblje, Humka do humke, koje vreme gradi, Pod kojim leži okovano roblje Večitim lancem samotnoga mira. Snaga, i polet, vedrina i lira — Ništa!...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Pripovijeda se da je nekakav kaluđer u nevolji donio trgovcu od nekakva sveca rebro okovano u srebro, i iskao da mu na nj pozajmi novaca (tj. da mu ga da u zalogu), a trgovac mu (to) rekao. Mirucaju!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
se noge do koljena, pobratime, kao u sokola, a na glavu kalpak n čelenke, jedan kalpak, devet čelenaka, i deseto krilo okovano, a iz njega do tri pera zlatna, što kucaju Gruja po plećima, — valja krilo hiljadu dukata; donese mu svilena pojasa, i za
desi na vratima kad se šeta vojvoda Milošu: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama; obazre se i pogleda na me, s sebe skide kolastu azdiju, s
Za njim ide Kosančić Ivane: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama, na ruci mu burma pozlaćena; obazre se i pogleda na me, s
ručni dever biti“ Za njim ide Toplica Milane: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama, na ruci mu koprena od zlata; obazre se i pogleda na me, s
svoga ženi sina, brata Mitra zove u svatove, Mitar ište konja n oružje, a i naše tursko odijelo, i on ište sedlo okovano: hoću l' dati, moja dušo draga?“ Ljuba njemu tiho odgovara: „Podaj, dušo, Jakšiću Bogdane!
Podaj bratu konja i oružje, i podaj mu tursko odijelo, još k otomu sedlo okovano; ja ću dati tvoju abajliju, što sam tebi kod babajka vezla, pak ti nisam za nju kazivala, jer je nisam bila ispunila, a
svoga ženi sina, pak Bogdana zove u svatove, Bogdan ište konja i oružje, a i naše tursko odijelo, i on ište sedlo okovano; hoću l’ dati, moja dušo draga?“ Al’ besjedi Milica gospođa: „Kam’ mu konji? poklali ih vuci! Kam’ oružje?
se noge do koljena, pobratime, kao u sokola; a na glavu kalpak i čelenke, jedan kalpak, devet čelenaka, i deseto krilo okovano, a iz njega do tri pera zlatna, što kucaju Gruja po plećima, — valja krilo hiljadu dukata; donese mu svilena pojasa, i za
skerlet zlatom izvezeni, zlatne kite biju po kopitim’; bojno sedlo od šimšir-drveta, šimšir-sedlo srebrom okovano, na oblučju kamen sija dragi, o oblučju gospodsko oružje: s jedne strane sablja okovana, s druge strane šestoper
spava sav u srmi i u čistu zlatu: na glavi mu kalpak i čelenke, jedan kalpak, devet čelenaka; pokraj njih je krilo okovano, valja krilo hiljadu dukata; na plećima zelena dolama, na dolami trideset putaca, — svako puce po od litru zlata, pod
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Svi se dječaci naprečac uozbiljiše. Sjenka davnog hajduka prominu sjenovitim Gajem. Bljesnu njegovo srebrom okovano oružje. Nešto zaškripa duboko u šumi. Zar to ne vuku glomazan turski top da gađaju hajdukovu kolibu?! — Jovanče!