Upotreba reči oponiranje u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Nije posle takvih razgovora, dugo, mogao da zaspi, i bio je budan dok Sunce nije granulo. Višnjevski mu, međutim, oponiranje nije uzimao za zlo.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

(„Jedini san“) Kod Rastka Petrovića nalazimo – svakako i zbog toga – jedno donekle neočekivano oponiranje noći i dana, tame i svetlosti, zatvorenog (ograničenog) i otvorenog (bezgraničnog) prostora.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Ali se u romanu taj strah ne pojavljuje slučajno i mimogred, nego mu se daje na značaju. Ne bi se inače upotrebio za oponiranje sa junakinjinim protivnim stanjem: sa njenom smirenošću kad se nađe u „mekom, toplom i ututkanom” sobnom prostoru.

Naj potpunije oponiranje prostornih svojstava ne nalazimo, međutim, ni u toj ni u drugim pripovetkama, nego u Sofkinom doživljaju.

Ovakvo, čisto analitički izdvojeno jezgro, svakako pomaže da se prostorno oponiranje lakše prepozna u raznim Stankovićevim delima i na raznim mestima u istome delu.

I, na podlozi ovoga krupnog kontrasta, moguće je, i izvedeno je, jedno tanano oponiranje: s jedne strane, Sofkina meka, prijatna, tanka i svilena odeća, meki i obli delovi njenoga tela, „meko i oblo rame”,

Ali, naravno, mada se širi na veći broj osobina, oponiranje se ovde ne zaustavlja, nego nas ponovo mora dovesti do razvijanja sižea.

zamišljena lika kao što su Vuk i Aranđel tokom razvoja radnje iznutra, psihološki, toliko približavaju da početno oponiranje neočekivano prelazi u paralelizam.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti