Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Iz bašte je dopirao, u sobu, opojan miris jasmina. Činilo se da neko, beo, po bašti, hoda. Svetlost sveće bila je pala na neki stari rast, koji je bio
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Iz cele tebe izbijala je toplina, mekota i neki čudan, opojan miris, koji nikad u životu više ne osetih. — Što me gledaš tako? — upita me ti začuđeno. — Tako!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Istok se počeo belasati i svetao krug, kao oreol oko glave svetitelja, bivao je sve širi. A svež opojan vazduh ćarlijao je oko nas... Preplašene ševe lepršale su iznad naših glava.
Pandurović, Sima - PESME
miris, teška boja Spomena živih i tužnih što pune Zamrljan vidik, osećanja moja, Mladosti ponos što u meni trune. Opojan, težak miris se iz bilja Razliva, — slika otežale jave. Miriše vazduh dahom mrtva smilja. Oblaci idu preko moje glave.
— To je bio tol’ko san koliko java: – Šetao alejom zaspalih zumbula, Potrvenom stazom gde je krin do krina. Opojan miris čudnih ruzmarina!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
” Planu i sastavi nišan, i zgodi udaljena starca. Pade, i s dušom se rastade; crna ga pokrila zemlja. Opojan on je u sprovodu crkve i zakona srpska.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Odasvuda bije vlaga. Veče miriše i razlijeva oko sebe sladak, opojan miris. Miriše sazrelo žito, mirišu modre, nabubrile šljive kroz poblijeđelo, pospano lišće, miriše miloduv i bosilje —
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Moju pažnju privlači neki opojan miris. Otvorio sam oči. — Alorѕ, camarade, ça va?1 Ugledao sam kapu francuskog oficira.