Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Teške rezbarene stolice iz općinske vijećnice sa strogim ravnim naslonom poslužit će za prestonu dvoranu; naročito je napravljen jedino pozlaćeni tron s
Ćipiko, Ivo - Pauci
A ne znam što bi od tužbe! — Ne brini se ti za to, presječe mu riječ gazda, — već, slušaj, tuži Radu za prihvatu općinske šume... Jesi li razumio? — Jesam, gospodaru!
Svaka strana ima svoju mješinu punu vina i dvadesetak svjedoka, ponajviše staraca. Svjedok sa strane općinske, stari Ždrale, odgovara na upite suca, pošto ga zakle: — Ja sam još od djetinjstva ovdje pasao blago, gdje i moj otac,
— Ako je njegova, biće u „zemljišniku” upisana na pokojnog mu oca. Svi ostali svjedoci općinske strane rekoše kao i stari Ždrale, i u govoru sprdaju se sa Radom kad im zgodno dođe.
ovaj odgojak protivnoj stranci, sankcionisao bi jednu očitu otimačinu; treba jednom stati na put izmacima u prihvatanju općinske šume, a i svjedoci potvrdiše pravo općine.
kojima bijaše načelnik nanio toliko štete i nepravde, pa započeše, na čudo sviju u varoši, voditi oporbu protiv općinske većine.
U nekoliko navrataka on je u novinama pretresao općinske ekonomske poslove i osumnjičio načelnikov rad, našto bi redovno protivničke novine donosile „prosvjede”, potpisane po
I Ivo časom zaboravi na sjednicu i zareda mislima u pošljednje varoške odnose. Međutim tajnik čitaše razne općinske stvari koje su bile na dnevnom redu i za koje se nije niko ni brinuo.