Upotreba reči osvaja u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Kuvaj to ruvo, peglaj, pali, iskuvavaj ga u čemu znaš: gradske bedeme ruše maršali, ali gradove osvaja vaš! Svi su vašljivi, prale, regruti, vrve vaši po živom lešu, iznad crvene lipe što žuti anđeli se bištu i češu!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Pravo vele, u čoveku je sve: i dobro i zlo; obe su klice u njemu. Koju više dražiš, ona jače i osvaja. Da Lazar nije podstakao zlu klicu u duši Stankovoj, ona bi ostala u njemu mirna kao jagnje, uspavana, pa bi tu

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Da se vrati ocu — šta da mu kaže? „Đeda zapovedio da me slušaju!” — Aja, kud će ocu? A noć sve više osvaja, i najzad i ona će proći, blesnuće dan i sunce ogrejati, a ona nesrećnica, kud ima pogledati?

Ona komi grah. Đeda zadovoljno gleda kako ona komi. Oboje ćute, ništa ne govore, samo srce čini svoje i dan osvaja. — Hajd sad ovamo! Ona pođe za njim u konjušnicu i položi kako joj on kazivaše svima konjima.

Kum Ninko pogleda u sunce koje se pomoli. — Osvaja dan, — reče — ja velim, u ime boga i s tvojim blagoslovom, kume, da se krećemo.

Afrika

Taj gusti pojas rastinja, što je između prave prašume i reke, i koji prašuma osvaja odmah svojim lijanama, vrežama i papratima, ustvari je žetva koja zre.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

seli u daljinu nepoznatu, kao što prosjaci putuju po svetu – treba sad, u Tokaju, da čita i razmišlja, o tome, kako se osvaja Galija, to mu se činilo sasvim čudno.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Dete je, dakle, animal educandum, biće koje svoja generička svojstva stiče, odnosno osvaja, zadobija tek u procesu ovladavanja kulturom i, ujedno, animal symbolicum, s obzirom da tek ulaskom u simbolički svet

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

staja, kome su strehe gole grane, oseti kao kad stiže proleće koje razapinje šatore na sve strane kao da je pošlo da osvaja.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Ono čime nas dečji pesnik osvaja jeste neočekivana, iznenađujuća moć neposrednog poetskog osmišljavanja: fabula uvek teži izvesnom logičnom redu i toku,

Od dečje psihe, to jest od poznavanja dečje psihe , malo se šta može naučiti: nevino gledanje sveta ne osvaja se na taj način.

Smisao života uvek se iznova osvaja, i u tome je lepota bivstvovanja. Najlepši trenutak poeme je susret sa kočopernim starcem, u gradskom parku, dat sa

granama ponekad brižna jeda, ponekad raspričana strica, moje vječite i vjerne dobrotvore u ovome svijetu koji sve više osvaja zima.

devojka Mara Kći Sime obućara Imala bluzu roze I dve čarobne poze Za slikanje U toj igri pesnik, povremeno, osvaja mudrost, onu mudrost kojoj se, odveć vezani za stvarni svet, nikada ne možemo približiti.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

On ima onu »rečitost srca« koju su negovali pisci sa kraja XVIII veka, i često više osvaja svojom dobrotom i srdačnošću no solidnošću svoje argumentacije. Uopšte uzev, on je dobar pisac.

Dobar književan stil srpski uveliko se stvara. U Srbiji narodni jezik u književnosti sasvim osvaja, 1865. novi pravopis postaje službeni na Velikoj školi, 1868.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Evo, i ja kao da vidim tu istu kuju kako se s mukom otkida od znanog rodnog dvorišta, dok jezero polagacko raste i osvaja dolinu.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Svake godine u januaru, naša škola, naoružana do zuba odlazi da osvaja grad Beograd, koji brane Nemci (i to samo zapadni, jer s istočnim nismo ratovali!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Ispred nas reka... No niko ne sme glavu da pomoli. Toplota osvaja, u zemunicama usparina, i Trailo priča kako sa jednog izvora do njegove kuće šiklja mlaz vode iz lule, debeo kao ruka.

Bio je zamišljen, i krišom je uzdisao. Da li je to bila tuga što je neprijatelj počeo da osvaja otadžbinu, ili žalost za onim mladim ljudima koji se možda neće nikad više vratiti, ili bol i strepnja za sinom...

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

baš tom tišinom, mirnoćom, predvečerjem, kroz | raširene nozdrve poče osećati kako se iz dvorišta pokreće i počinje da osvaja onaj sveži baštenski ćuv. Po bašti lišće šušti; iz trave i aleja cveća diže se onaj vlažan i jak miris.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Još u prvom susretu Anastasijević je osetio da u Gospodar-Jevremu budi nešto nalik na nepoverenje. Naviknut da osvaja zračenjem koje su drugi, izgleda, doživljavali kao zračenje dobrote, bio je i iznenađen i podstaknut tim otporom.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I tad ga osvaja želja pusta, Življa od tol'kih doživljaja! O, šta bi dao da je u grobu, U onom času punom obaja; Da on se to sad iz groba

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

On je pun dostojanstva, a opet poverljiv prema svojim prijateljima koje stiče na svakom koraku, jer on neodoljivo osvaja ljude i vezuje ih za sebe.

Čim stiže u ribarsku ulicu, vide kako neprijatelj prepadom osvaja kuće ribara i pljačka ih. Gerike se trkom vrati u varošku većnicu i saopšti onde šta je sve video.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Unutra sve više umire tihi žagor i sve veća tišina osvaja, pa se žuborenje limenih oluka sve bolje čuje, i kako sa streja cure mlazevi, i sve više sedam crnih paviljona tonu u

Petković, Vladislav Dis - PESME

Tako ćemo proći ovaj život hud. I pogledom katkad, kao cvet u rosi, Gledaćemo suton što osvaja svud. SEDMA PESMA Prošli su aprili. I mi nismo više I nećemo biti ono što smo bili.

Tako ćemo proći ovaj život hud I pogledom katkad kao cvet u rosi Gledati u suton što osvaja svud. 1907. NOĆ LjUBAVI Jedne večeri, kao posle grada, Mirisala je koža telo moje: Miran, bez sreće i radosti

Oh, zvezdano nebo kako miri snove! Oh, mrak kako gleda mirnim očima! Mrak kako me gleda, i gleda, i zove, I zove, osvaja i dušu otima. Mrak dušu otima iz doline krina, Da ostavi zemlju i grobove svoje, Skakanje potoka i oči jejina...

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Osetio sam slično uzbuđenje u oba slučaja i znao sam daje Amerika počela da osvaja mesto u mom srcu. Moj izgled više nije privlačio poglede, ni na brodu ni kasnije u Filadelfiji, posle mog iskrcavanja.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Dugo sinovi oca posmatraju, i sve jači nagon osvaja ih za kućom, pa i nehotice u duši budi se nemir; razdraženo gledaju oko sebe, no blagi pogled očev, pun trpljivosti,

Djevojka dovrši posao i pođe u kuću. Po sobama već osvaja mrak; stvari se tek naziru i gube svoj posebni oblik, a po prikrajcima leži sve nagomilano, kao u snopovima.

Prvo što zapazi sunce je, što neprimjetljivo, postupice osvaja komad po komad goleti zapadne strane. Ono se rano rodilo tamo otkuda je ona došla, na visima Crne Gore, ali do dolje

Pođe da ga smiri. Marko povrati se k prozorčiću. U nisku sobicu spolja navire čisti, steži vazduh i pomalo osvaja je ljetnjim, sivim, svijetlim svićanjem i nosi sobom sa školja i s mora šapatljive, bistre glasove letnje zore.

Danguba ostade sam kunjajući. A sunce osvaja, svugdje dok oko dopire svjetlost i žar; uvuklo se u doce i drage, čisto prožiga.....

Olovo tek što pljusne, naglo tone u dubinu. On ga prati pogledom i — čeka... A maestral još jače osvaja, te blaži obasjanu i ugrijanu zemlju.

Časom i dubrava zaigra u obilju i veselju. Sa stolova, iz hlada, iz zaklonice zače se pesma, smeh i kihot. A sunce osvaja i prodire kroz gusto lišće, uvlači se, i pogdekoji zrak odbleskuje se na znojnome razdraganome licu.

igrao bi tako tri dana i tri noći, kad ga slast vina, devojčin miris i sunce do u dušu prožiga i toplina njena života osvaja. Pa onako znojnu, zagrijanu, ko će da mu je iz ruku istrgne...

Život i sunce osvaja i kao da sa prezirom gleda na stare zloglasne ruševine, čij u utrobu danas grizu pacovi, zmije, gušteri i insekti. ...

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

i mirnim putem, nego se iz svoga vremena – koje je „poslednje i jedino vreme iz koga se svetlost rađa“ – otima, osvaja i uspostavlja u „paroksizmu davanja i otimanja; nebo se otvara u grču zemaljske, bogohulne strasti“ (Mišić).

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

baš tom tišinom, mirnoćom, predvečerjem, kroz raširene nozdrve poče osećati kako se iz dvorišta pokreće i počinje da osvaja onaj sveži baštenski ćuv. Po bašti lišće šušti; iz trave i aleja cveća diže se onaj vlažan i jak miris”.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Taj gusti pojas rastinja, što je između prave prašume i reke, i koji prašuma osvaja odmah svojim lijanama, vrežama i papratima, ustvari je žetva koja zre.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ljudi se pribili uza stene ili pretrčavaju od kamena do kamena. A sunce osvaja i neka treptava jara podrhtava sa golih stena. Gromke eksplozije svaki čas potresaju klisuru.

— Batali!... Progutao si — dira ga Sima. Tada je počeo da svira harmonikaš. A sunce osvaja. Platani opustili lišće, a laka jara podrhtava nad rekom.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

U dućanu toplo. Oseća se kako, što se više razdanjuje i dan osvaja, počinje otuda iz dna čaršije, iz donjeg Vranja, i sa vinograda oko Asanbaira, čisto prodirući kroz redove topola što su

slušao otuda svirku, gledao kako što jače noć, mrak, tišina i hlad, to jače otuda svirka, pesma biva i ovamo u čaršiji osvaja, opija.

Ćipiko, Ivo - Pauci

rast i polet u svijetlije sfere, rekao bi, obrvaće ga; ali hrast se ne da: nadvlada sve zaprijeke, i, šireći se, osvaja sve više svjetlost i visine, a dušmani ostaju u tmici, da ispaštaju svoje grijehe.

“ Pa onda sluša u luci škripanje brodova i šum valova što zapljuskuju lukobran. I noć ga osvaja, i iz svoje tajnosti nosi mu Katine oči, koje je danas gledao; oči žive, onakove boje kao što je boja crnoga vina kad

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Od kako je mladi kartaški vojvoda Hanibal počeo da osvaja po Hispaniji, može svakog časa buknuti rat između Rima i Kartage, a od toga neka nas Zevs sačuva.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Svi mi koji smo zajedno učili jedan razred, izgledali smo kao četa dobrovoljaca kojoj je stavljeno u zadaću da osvaja rov po rov neprijateljski.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Spuštali smo se sada, nadajući se uvek da ćemo naići na toplu hranu i hleb. Ali krš sve više osvaja. Prolazimo pored krečnih vrtača, ograđenih gustom ogradom, mislio bi čovek da je tu sahranjen znameniti junak.

Crne i nepomične planine postaše plavičaste, kao da su koprenom obavijene. Svetlilo poče naglo da osvaja. Namesto mnogobrojnih treptavih zvezda kao da se rasu plava nebesna pučina. Na istoku izbi purpurni oreol.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

ne vodeći mnogo računa o sudbini našeg naroda, i njemu nije ostajalo ništa drugo nego da u neprekidnoj borbi sam osvaja i brani svoje pravo na život. Nosioci te neprekidne borbe bili su hajduci. Oni su na silu odgovarali silom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti