Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Ali je, isto tako, žalosna oseka nastupala uvek kad bi pomislio: da bi to značilo lišiti se svih draži na koje se navikao i koje mu je pružala ona
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
U reskriptu, iz Beča, pisalo je, crno na belo, da se, prema naredbi datoj grofu Gajsruku, komandantu Oseka, premeštaju, i to: „Major Jurat Isakovič u Sirmijski husarski, Perve klase lajtnant Petar Isakovič u Slavonski
Veli: on ima da ga, živa, ili mrtva, dogura do grofa Gajsruka, u tvrđavu Oseka, a šta će dalje sa njim biti, ne zna. Može da legne i da se ispava, a dobiće i da večera, pa i vina.
Za nas nema suda. Nego arište i dva husara! Ubiće ga, pazi šta ti rekoh, u arištu Oseka!“ Đurđe je bio stao na utrini, kao ukopan, raskrečenim nogama, upirući pogled u daljinu.
Ja odoh! Nemojte da me oplakujete, kao da mi debeli Đurđe sprema grobnicu u Hrtkovcima. Daleko je do Oseka. Stići ću ja još do Beča, i do Bestuševa.
U njima je bilo i ovaca, i konja, a, u svojoj utrobi, imali su i dva‑tri kreveca. Sva je ta lađa bila isfarbana slikama Oseka.
Pavle mu je bio pružio apšit, na kom su bili crveni i crni pečati Komande iz Oseka i Temišvara. Sa potpisom Engelshofena. Seržan je, međutim, odstupio i doviknuo nešto postiljonu.
Iako je ta slika bila raskošnija, veća, čudnija, nego slika Temišvara, ili Varadina, ili Oseka, ili Belgrada, nemeckog – koji je znao iz detinjstva – razlika nije bila velika. Varoš kao varoš. Zgrada kao zgrada.
Kod šizmatika, taj dan je bio dan svetog mučenika Andreja Stratilata. Pavle je iz Oseka otputovao u Gradišku, kud je bio premešten, u pehotu, da pokaže apšit i pašport rosijski, a da obračuna porcione novce
Kad Pavle stade, između točkova, vide u kolima nepoznatog oficira, koji mu reče, da je on Perič, da je sinoć, iz Oseka, došao, ženi, pa da ga ona šalje, Isakoviču, da, što pre, Rumu napusti.
u Gracu, koji se zvao Franc Šram, a koji je to javljao Generalkomandi, neki, rosijski, kapetan, Isakov, stigao je, iz Oseka, u Grac, desetoga septembra 1752, na pošti, iz varoši Marburg. Odseo je u kući gvožđara, koji se zvao Klajnšteter.
Zar nije, svaki, ko im je iz Oseka dolazio, dolazio sa maloju bagažu, jedna kola najviše, v prišestviju? A vo izšestviju svojem desjat kola tražio, za
Spisak oficira, koje je Ševič predstavljao, vodio je oficir, koga je Pavle, iz Oseka, znao. Neki Šejtani, Albanez. Sa Srbima se, kad je austrijska vojska počela da se povlači, od Skoplja povlačilo i dosta
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Već skoro dve nedelje dana, otkad je došla poruka od markiza Askanija Gvadanji, zapovednika grada Oseka, da opremi trista biranih vojnika za polazak u rat na Francusku, ona nije prestajala lelekati.
” Dalje nije mogao. Zabašuri sve, brzo, pročitav reskript komandanta grada Oseka, markiza Gvadanji. Zatim, velikim koracima, pritrča stolu i otpoče pregled.
koji je lečio nekim travama što ih je morala piti u toplom kupatilu, i večeri, sredom, kad joj je dolazio lekar čak iz Oseka, koji je svaki put dobijao dukat, a koji je lečio nekim gvozdenim cevima, položivši je, pun sat, tako da je ležala
Osetio on, ne osetio, najnežnije buđenje proleća, pre dvadeset godina, kad je prebivao pod tvrđavom Oseka, ili najtišu tišinu večeri, pod gradom Varadinom, gde se beše naselio, niko ga za to nije pitao.
svoga sela, duž reke, sve do Varadina, već i zbog neprijatnosti što ih je imao sa markizom Gvadanji, komandantom Oseka, radeći na novoj raspodeli slavonskih sela, upleten u isto vreme u moljakanje i pismene peticije patrijarha Šakabente.
Stao je i nije odlazio nikuda. Prvih dana stizao je još do Oseka i Kovina, svojim lađama i svojim dželepima, žureći, ploveći i noću, ćutljiv, govoreći jedva koju reč, ali ga na gornjem
Kroz nedelju‑dve dana nije više stizao ni do Oseka, ni do Petrovaradina, pa nije više prelazio ni Turcima. Zelen od besa zbog gubitaka, hodao je nečujno po izbama svoje
Tih dana Isakovič je, sa svojim ljudima, prelazio Dravu kod Oseka, vukući za sobom sva kola, pa i čunove, da ih pokaže i preda. Puk mu je izgledao kao gomila bolesnika.
Pa nek ona ostane za njim, kada njega više ne bude bilo, Jer sasvim star i nemoćan se osećao, pri izlasku iz Oseka, sutradan, Isakovič, vraćajući se kući, bez ikakve želje da dalje živi.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Zaliv se naginje na jednu stranu, glava na drugu. A ja uzmičem, moje telo uzmiče, povlači se kao oseka, suši se kao pena talasa na pesku. U uzmicanju nema razlike između tela i duše, kažem. Ali to su krupne reči.
prolazi pod zemljom pokunjeno al će da se vrati kao kaženik lep na neimenovanom proplanku i drugi: večeras nastaje oseka lepote ispod nogu se izvlači mlaz za mlazom od Rtnja, Ozrena i Zapadnog Venca ostaje goli greben noć bez petla
Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
poglavito od kosmičkih pojava, prouzrokovano kosmičkim silama velikih amplituda, slično načinu na koji postaju plima i oseka.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Uglačalo se kao morski šljunak u vječitom krilu plima i oseka, u neprestanom ljuljuškanju valova i pjena. Sad sve prelazi preko starih ožiljaka milujući ih svojom glatkoćom i odnoseći
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
njegovih čula: „Osetio on, ne osetio, najnežnije buđenje proleća, pre dvadeset godina, kad je prebivao pod tvrđavom Oseka, ili najtišu tišinu večeri, pod gradom Varadinom, gde se beše naselio, niko ga za to nije pitao.
Bojić, Milutin - PESME
XIV Tražio sam jedno novo nebo, da bih Zagnjurio dušu sa snovima svima, Dušu punu praznih oseka i plima, Dušu, čiji kuti behu laži siti.