Dučić, Jovan - PESME
STIHOVI Ove mirne pesme osenčene jadom, To su eho reči što se nisu rekle, Tuge što je rasla i umrla kradom, I suza što nisu nikada potekle.
Afrika
One podsećaju tako mnogo na statuice Šive. Očigledno da su izabrane po lepoti, jer su im oči duge, kose, tamne i osenčene lakim plavim prahom. Ivice napućenih usana takođe prevučene plavilom; sa vrhovima lako naviše.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Kao bezmerni talasi približavahu se sve više, sa zavejanim urvinama, rušeći se u doline, u velike, mračne osenčene padine, gde su se razlivale u jelove šume, pod kojima je kao voda, kad poplavi, širila se visoka trava, rastući preko
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Gledamo samo u osenčene zabrane i očekujemo komandu da se jednom stane. Već je i sunce zašlo. Pirka svež povetarac, večernjača svitka, topovi
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
na kolima: „Kao bezmerni talasi približavahu se sve više, sa zavejanim urvinama, rušeći se u doline, u velike, mračne osenčene padine, gde su se razlivale u jelove šume, pod kojima je kao voda, kad poplavi, širila se visoka trpva, rastući preko
346 Ali, podjednako kao i svetlosti, likovima ne izmiču ni osenčene strane na predmetima, pa, razume se, ni senke koje oni bacaju.
Tako se u romanu Miloša Crnjanskog svi prelazi od blago osenčene strane na predmetima, preko senke koju bacaju, pa sve do mrklog mraka koji junakinju zagušuje, a i njenu smrt navešćuje,
380 A kad Vuk, u jednoj prilici, takođe u kolima, prelazi kroz osunčane i osenčene delove puta, predočava se drugačiji doživljaj: „Topli mlaz vazduha zasipao ga je, pri prelasku puteva, a prijatna
Petrović, Rastko - AFRIKA
One podsećaju tako mnogo na statuice Šive. Očigledno da su izabrane po lepoti, jer su im oči duge, kose, tamne i osenčene lakim plavim prahom. Ivice napućenih usana takođe prevučene plavilom; sa vrhovima lako naviše.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Najfinije senzacije, koliko god da su lirski prozračne, u sećanju su osenčene gorčinom: imago oca-žrtve lebdi u ovoj kao i u narednim Kišovim knjigama.