Upotreba reči oslovih u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

A on još nije savio cigaru. Skut mu i kolena posuti duvanom i razvijenim cigarama. — Č’a-Tomčo, hoćeš žara? — oslovih ga. On se trže. Bi mu tako neugodno što sam ja tu i. gledam ga.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Odeven u crno, a oko vrata nosi veliki zlatan lanac. „Ne mogoh“, tako ga oslovih, „srcu odoleti da vam ne učinim posetu. I ja sam iz Lombardije i željan da upoznam svog velikog zemljaka.

Upoznah u njoj suprugu velikog prirodnjaka, oslovih je i predadoh joj sinovljevo pismo. Ona mi toplo zablagodari, zamoli me da sednem u jednu od pletenih naslonjača

Pas se prvi pojavi u našoj sredini, pozdravi dečicu mahanjem repa, a mene lajanjem. Ali had ga oslovih po imenu i pomilovah ga on uvide, i po držanju dece, da sam prijatelj kuće i pruži mi, na moj zahtev, svoju šapu.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Poznao sam ga već izdaleka, po njegovoj nošnji, junačkom držanju i oružju. Ja ga oslovih i doznah da je kavaz izaslanstva dubrovačke republike koje je pre mesec dana ovamo stiglo, a stanuje u onoj sivoj

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti