Upotreba reči osorljivo u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Neka, neka... baš i ja volim, dok ode — pripomože četvrti. Utom se otvoriše vrata i uđe gazda Raka. Onako osorljivo, kao što mu je već običaj, nazva boga, pa hajd' onamo ka kmetovu stolu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Posilni narednikov istrča iz kuće, pozdravi nas i prihvati konje. — Gde je narednik? — zapita osorljivo Aleksandar. — Eto... tu je... sada je izišao. Potporučnik šmiknu ljutito i tromim korakom uđe u sobu.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Tako je u zaklonici zateče nasami. — Ti uvijek dangubiš! — javi joj se osorljivo. Ona usprene, jer ga nije spazila no kad mu je glas čula, pa kako je dojila dijete, instinktivno skupi se da zakloni

Ćipiko, Ivo - Pauci

Najposlije opazi da su se vrata otvorila... — Kud je koza? — osorljivo pita rubač. — Ča vam je večeras?! — kao čudi se žena... — Pustite da mi muž bar u miru ispusti dušu!...

— A večeras ćemo isto na bal! — I ja ću s tobom! — javi se Kata. — Za te je ostati doma, — odgovori on osorljivo, i odmah mu se snuždi lice. —A zašto je ne povedeš?

pa im pogled bježi na sve strane, a ustavlja se u zrakama sunca i na sudbenome vježbeniku Ivu, koji ih ne gleda onako osorljivo kao ona druga dva gospodina. —Vi ste pozvani po drugi put, — javi se sudan, prebirući po spisima.

— Činili smo se nevišti. — Dobro, kad niste, a vi ćete se kleti! — prihvati navlaš osorljivo sudac i obrati se sudbenome poslužitelju koji je na vratima stajao da užeže pred raspelom voštanice.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti