Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Šta će — veli — naučiti u mojoj kući gdje nema ni preslice, a kamoli razboja? A i Ikonija je ostarjela, da se jedva drži na nogama. Šta vi — veli — mislite?
Milićević, Vuk - Bespuće
svježi vazduh polumračnih šuma, gubio se pogledom u krošnjama koje su ulazile jedna u drugu i približavale debela, ostarjela, hrapava stabla.
Radičević, Branko - PESME
) „Nije blago ni srebro ni zlato, Već je blago što je kome drago. Još ču li me, ostarjela majko: Volija sam kletog đaurina, Baš i onog iz gore hajduka, Ta mlađana“ — Milun već ne može, Sve mahove srce već
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Tiha, prevremeno ostarjela žena brižno gleda te dvije žiže u ratnikovim očima i sve zebe da se one ne otkinu i ne padnu na zemlju.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ 133. Končić kuje kraj mora alata. Kopčić kuje, daleko se čuje. Karala ga ostarjela majka: “Šta je tebi, moj jedini sine, Zašto kuješ konja od mejdana?
Karala ga ostarjela majka: “Šta je tebi, moj jedini sine, Zašto kuješ konja od mejdana?“ “Prođi me se, ostarjela majko: Udala se moja jauklija! Zato kujem konja od mejdana Ne bi l’ mogle noge alatove Dostignuti Zlatine svatove!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
kakvom staračkom domu, u krilu složenih bijelih namreškanih ruku, kao u stare duvne sklopljenih vjeđa i opuštena lica, ostarjela od istinskih ozarenja jednom fiktivnom srećom. Nikad se više nismo sreli.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Je li tako? — obrne se ribarima. — Ostarjela si jur! — opazi jedan vremešan ribar, slažući srdjele. — Znate, ima joj preko sedamdeset godina... —Zbilja?
drugi, opet, bog zna kud su ostali! Svaki dan mjesto njih dolaze mladi, no ja sam ostarjela... Časom se zamisli, pa nastavi: — Baš kao lastavice što prave gnijezdo u hodniku ovoga manastira....
Ćipiko, Ivo - Pauci
i ti si gospodarica u kući... —A tetka Pava? — presječe mu riječ djevojčica. —Ona je ostarjela, — odgovori mirno gazda i nastavi: — Vidiš, mi bi mogli provoditi našu šalu da niko u kući ne zna za ništa...
Već bijaše na dogledu sela, mimoiđe i seosko groblje, i zagleda se u ostarjela, posušena stabla, između kojih skladno, kao iz zemlje, nicahu kameni krstovi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veli njima ostarjela majka: „Đeco moja, dva Vojinovića, vi imate brata u planini — kod ovaca Miloš-čobanina; najmlađi je, a najbolji
Kad je bio blizu b'jela dvora, dva su brata pred njeg išetala a za njima ostarjela majka. Veli njima Miloš čobanine: „Zašto, braćo, ako boga znate! Bez nevolje jer gradit nevolju?
A evo ti tri megdana dajem: prvi ću ti megdan ostaviti u Kladuši, a pred tvojom kulom, nek ti vidi ostarjela majka: ja kako ćeš, Ture, poginuti, jal’ kako ćeš mene pogubiti; drugi ću ti megdan ostaviti a pod mojom pod vrenđijom