Upotreba reči osude u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Pred vlastima je Đoša morao svoj prestup priznati. Zato ga osude na šest meseci robije i pedeset batina. Sve je to Đoša izdržao, kao da se u hapsu i rodio...

Obradović, Dositej - BASNE

” Kad drugi to čuju, sasvim ga osude za poluturčina i jeretika, odu u bližnji grad pitati episkopa koptskoga (to jest nestorijanskoga) hoće li ga pogrepsti

Bednoga Montezumu, amerikanskoga vladjetelja, nemilostivi Španjoli osude na sožeženije. Dođe franciškan da ga obrati u svoju veru, obeštavajući mu po smerti raj.

Teodosije - ŽITIJA

i vođen i provođen njima tamo gde ću se tebi, Bogu mojemu pokloniti, i primiti blago od tebe po velikoj milosti i bez osude za mnoga moja zla dela“.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

I taman da se venčaju... ma šta ja tu uopšte i pričam! Osude ga, rodim se vanbračno! CMILjA: Sad se na to ne gleda kao nekad. JAGODA: Baš me briga da li se gleda il ne gleda!

Ćosić, Dobrica - KORENI

kud znaš! — Zašto ga tako gleda? Smeška se, kučka. — Čekaš da i mene vezanog sprovedu u Palanku? Da me osude na robiju? — Takve ni na robiju ne osuđuju! — Žao Ti... — Ocu Ti se o glavi radi, a ti... — Gde je Mijat?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Većina Konventa, žirondinci i njihove pristalice, hteli su da ga osude, ali ne pogube. No jakobinci prisiliše većinu Konventa da postupi drukčije.

i služilo je samo tome da utvrdi identitet optuženog, a njegovo ime, starost i zanimanje upiše u štampani formular osude.

„Ali francuski narod mislio je drugačije no njegove sudije. Jer kada su odmah iza pročitane osude, osuđeni izvedeni na gubilište i predani dželatu, okupljeni narod nije pljeskao i odobravao postupak, već ćutao, jer je

deca pogubljenih zakupnika, osuđeni su na istu bedu kao i ja, podnesoše krajem godine 1794 Konventu zahtev za reviziju osude i kazne izvršene nad njihovim muževima i očevima.

To je bio naučnik markiz Kondorse. Pripadao je stranci žirondinaca i imao hrabrosti da u Konventu glasa protiv osude kralja na smrt.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Ne progledavam kroz prste vlastite grijehe niti ih blaže prosuđujem zato što su moji. Osude im izričem sasvim nepristrano; ako su kazne i platonske, one nisu ni u kom slučaju blaže od onih koje bih odmjerio

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

februara 1858, str. 41ab. — Tužbe na neznanje srpskog jezika kod Srba u ovo doba su česte i teške; česte su i osude što Srbi rado govore tuđim, dabogme najčešće nemačkim, jezikom, Pavlovićeve Narodne novine, č. 62. od 13.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Najprije, velim ti, 'ajde u naš mali, seljački sud, pa ako ga tuj ne osude, onda, istom onda 'ajde na okrugli sud. Ako i tuj ništa ne bude, odma' se vrati, pa ćemo viditi šta ćemo raditi.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Rade sluša svoga advokata i čisto se stidi: žao mu što se upleo bez svoje volje u gospodske posle i, ne sačekavši osude, ode iz suda. Sudac proglasi osudu: Pop Vrane osuđuje se na dva dana zatvora, odnosno na globu koja toj svoti odgovara.

Čine račun on i pisar, i, bajagi, prenemažu se od čuda... Velikoga li mi čuda! A što ne osude gazda—Jovu? Što ne osudiše pokojnoga gazda—Stjepana, što dođe odnekuda iz Bosne, u gorim benevrecima od mojih, pa u

Raskući ih nekolicinu, a sada djeca mu nastavljaju i idu za njegovim stopama! ... Što ne osude gazda—Nikolu? Svi se oni obogatiše, a čime trgovahu? Kukuruzom, brate, za gladnih godina ponajviše i...

— Da ga ubijem, ne bi zemlja pala u njegove ruke... Pa? — Predaću se sudu, i sud me neće osuditi. Je li moguće da me osude kad ne ubijem radi sebe, već da sačuvam djedovinu svojoj djeci? Mogao bih i pobjeći preko granice?

— i obrati se mladome dnevničaru koji se je često tužio na silan posao, jer da mora da i osude izdaje. — Grijehota što nije nauke dovršio, inteligentan je, — govori ozbiljno i tapše ga po ramenu.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kao kamen je ležao Rista na njima. Prošla je godina dana od Ristine osude. Proleće ogranulo. Zeleni se trava, zeleni se reka, sunce greje nežno kao da miluje.

” — To je otvoren skandal! — grmeo je doktor, dečji lekar. Napisao je u lokalnom listu članak pun osude „za patologiju javnog mišljenja po palankama”, i pun pohvala za Mimićevu spremu, inteligenciju, marljivost, skromnost;

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

To isto i kod vojske, kod koje je jasno i zakonom propisano odsluženje roka, a to isto, najzad, i kod tamnice. Osude te, izreku ti presudu, pa makar ona glasila i na dvadeset godina, tek ti znaš rok i dogledaš kraj svojoj nevolji, ma

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti