Upotreba reči otuđenja u književnim delima


Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Dremaj, težino tamjana modrog: Ti si mi grimiz s Tajne rođenja, spomen na sofru modrila rodnog, čemu se vraćam iz otuđenja, noseći krpe svakojih prnja. Spavaj, pod rodom, letino blaga, strovilom kljukni kad se skotrlja jesen sa brda.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

susedne like, Veljko Milićević (1886-1929) je u romanu Bespuće (1912) književno transponovao u moderniji oblik čovekovog otuđenja. Glavni junak je svuda ravnodušni tuđinac, što prerasta u temu bezavičajnosti novog čoveka.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti