Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Međutijem se načeta gomila dječurlije oko njega i svaki se nudi da mu odvede konja u najbolju oštariju za banovac. Bakonja pođe za dječacima, koji sad skakutahu pred njim prepirući se.
Pop svrnu sa ceste. Poslije po časa Bakonja stiže pred Veliku oštariju. Bakonja tu ne vidje ništa „veliko“. Pod golijetnijem brdima bješe kao tkanica dubrave. Pod njom selo.
Gvardijan mu to dopusti. Bakonja urani i otide protivnijem pravcem, te oko osam časova stiže na Veliku oštariju. Već se zbog vremena nije moglo sjedeti pod orahom, a krčma bijaše puna seljaka, kao ’no ti oko Božića.
fra-Brne dvorio je strica sinovskom nježnošću, ali, u isto vrijeme, svakoga drugoga jutra odjahao bi zorom na Veliku oštariju, to već ne bješe tajna ni vrapcima kakvoj je on sili podlegao.