Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Seljak se zagleda u Panteliju, iznenađeno gakne i skače iz kola. — Ma jesi li ti to, Panto, jabuko moja, kumiću moj rođeni?! Otkuda baš ti ovdje? Nijesam te vidio ima dobre dvije godine.
— Pa zbilja, kume Panto, ostade li ti meni živ ovoga krvavog rata protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača? — pita kum Petar i u nevjerici
Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
” ŽIVKA: A ti, teča-Panto, nisam te davno videla, kako, kako si ti? PANTA: Pa kako da ti kažem, Živka, ne valja; sve nekako naopako.
ŽIVKA: A šta bi ti, teča-Panto? PANTA: Pravo da ti kažem, Živka, meni mi za mene nije. Provlačiću se kako sam se i dosad provlačio, ali mi je za ovo
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
— Mope, bar tamo kod nas nema vojske. — Nema vojske ali ima svetine. — Prekrsti se samo, moj Panto, pa reci: vala tebi bože što nisam graničar. Vidiš li da će ovaj svet ovuda ama baš dibidus da propadne.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ To izreče od Tupana Panto, zemlji pade, pušci oganj dade, te pogodi Perović-Batrića posred pasa, ukide ga s glasa, mrtav pade u travu zelenu; a
dva brata, dva Nedića mlada: Dimitrije i s njim Gligorije; treće bješe Damnjan Kutišanac, a četvrto Damnjanović Panto. Sva četiri jesu jednolika: jednog rasta, a jednog pogleda; jedne ćudi, a jedne pomisli.
poslušaše, svi šarene puške potprašiše, pa Nedići naprijed pođoše, a za njima Damnjan Kutišanac, za Damnjanom Damnjanović Panto, a za Pantom družina ostala. Čiča Jakov na đogatu jaše, golu sablju u rukama nosi, ide viđet: pobit kako će se.
Zemlji pade Damnjanović Panto, zemlji pade, pušci oganj dade, Pantelija ubi u ordiji iz Brčkoga Gliban-barjaktara; i on pade, ni nogom ne mače.
Pogiboše dva Nedića mlada, i pogibe Damnjanović Panto, — pogubi ga Derviš od Zvornika: Derviš-aga Pantu dolećeo, udari ga sabljom iznenada, ujednom mu odsiječe