Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Ali to je bivalo još samo po sili nekog esteticizma, umetnički dodatak. Pa, recimo, Papastergije, koji se odjednom pokajao, konvertirao u čiste, prodao lepšu kuću na pijaci, kupio malu u Rimskoj ulici i, za koga bi
Ne, nije, nego je malo ljudi u njoj, nema dece. Eno stari Papastergije zaliva neko cveće i razgovara vrlo živahno s mačkom. Nešto u čaršiji, nešto u Rimskoj, stari Papastergije, jedno po
Eno stari Papastergije zaliva neko cveće i razgovara vrlo živahno s mačkom. Nešto u čaršiji, nešto u Rimskoj, stari Papastergije, jedno po jedno, izgubio je ženu, sina, snahu, i sada je živeo s već pomatorim unukom.
„Našta će?” Mlađi Papastergije patio je mnogo od glavobolje. Slepe oči prosto su se utisnule u glavu od nekog pritiska, a krila na nosu su mu večito
” Stari Papastergije je sa oduševljenjem govorio o Spidi: „Jedini čovek koji zna našta će mu ono što ima i što zna”. Spida je sa svojim
Tu, tako sedeći, poželeo je jedared Spida da podigne kapelu nad svojim grobom. Poželeo ne onako kako je tumačio Papastergije, poželeo metafizički. Pa onda prišao i objektivnosti.