Stanković, Borisav - TAŠANA
Znaš da je odavno već ustala i sada sprema Paraputi jelo. (Pogleda u Paraputinu kućicu. Vidi da je prazna. Uplašeno): Pa njega nema, more! JOVAN (kao siteći se): Nema, dabome!
Nego, ceo dan tu sediš i istežeš se, pa zato možeš o tome i da misliš. JOVAN (prekida je pokazujući na Paraputinu kućicu): Ta ceo dan bih voleo orati i kopati, nego što moram na njega paziti. Ne znaš ti, da se od straha izludi!