Dučić, Jovan - PESME
PODNE Nad ostrvom punim čempresa i bora, Mlado, krupno sunce prži, puno plama; I trepti nad šumom i nad obalama Slan i modar miris proletnjega mora.
Blagosiljaš ropstvo i tegobne uze, Srde ti je puno nebeskoga plama, I sišla sa mnom do patnje i srama, I prolila si najsvetije suze.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ali promislite. Možda su ovi moji razlozi ništavni, i ja sam natura za prezrenje, nezaslužna onoga plama kojim ste me vi obasjali. Možete li mi oprostiti?” Ona ne ote ruke. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Radičević, Branko - PESME
39. U meni srce jedva što je tuklo, Krasotu oko ne gledaše plama Večernje nebo štono je obuklo; Pred njime bija svetla neka tama, I tavnilo je svet mi to odvuklo, Baš ceo svet, i
Pade junak s konjem na zemljicu, Al' je veće silan na nogama, Dva mu oka ko dva živa plama; Mač levakom ščepa Radivoje, Pa zagleda to momčadi dvoje, Škripnu zubi, krenu mača britka, Preseče i ko dva pruta
Kostić, Laza - PESME
Svet mu se ruga! — Gromove besa susedu prvom o glavu vrlja, u plamen i sam očajno srlja, — plam do nebesa! — Nestade plama. Samrtna tama; Samo u ruci pijanog Švaba palilo gori boja i graba, prosveta srama.
oj, zvezde, poljupcem njegovim užežene joj očice! Oj noći! oj zvezde! oj meseče! ta jeste l' vi tek san što vas iz plama žešćeg svog uspavan sniva dan? Bar ljubav moja taka je: — oh, al' ste joj prikladni!
je bog u licu čoveka, gledači su mu celi beli svet, nenagledanu gledeć pojavu de čovečiji sagoreva lik od unutarnjeg plama božjega, pa istim plamom, kojim sagore, u život opet vaskrsava nov oživljujući gledalački svet.
duša sužnoga diva, paljena slavom sjajnih pobeda, topljena žarom željnih pogleda ognjenog oka Delilinoga, tako se srce od plama živa u smrtnu studen tamnice skriva, slepilom žarki pogled okiva, te — pesnik biva. Samson je pevô.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Iz drinske magle jabuke mi sinu, te bojom lečim pustu razdaljinu, kud, lepi Bože, pečal lučem plama, u lanen-platno uvijena čaša, vrh koje krunim romor Očenaša. Zaplamsaj, smreko, modpim bobicama.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
POSLEDNjI GOST Ponoć je odavno prošla. U krčmi nikoga nema, Osem krčmara starog, što zguren, kraj topla plama, Pretura debelu knjigu. Napolju mrtvilo vlada, I sitna kišica sipi i gusta caruje tama. U tom se kucanje začu.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Bio je, naprosto, onaj biblijski plamteći grm, nesvestan svoga plama. Ovoga puta, Karadžić je jedva dočekao kraj pevanju. U hitnji je zahvalio Višnjiću, u hitnji ga je poljubio.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Samo, - u tmini, polumraku lednom Vidi se negde slabi zračak plama u tihoj vili. U prozoru jednom, Kroz vreže ruža, i za zavesama, To gori svetlost.
J. Dučić XCIV PODNE Nad ostrvom punim čempresa i bora Mlado, krupno sunce prži, puno plama, I trepti nad šumom i nad obalama Slan i modar miris proletnoga mora.
V. Ilić CII POSLEDNjI GOST Ponoć je odavno prošla. U krčmi nikoga nema, Osem krčmara starog, što zguren kraj toplog plama Pretura debelu knjigu. Napolju mrtvilo vlada, I sitna kišica sipi, i gusta caruje tama. U tom se kucanje začu.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Kad volkani smradljivo dihanje u utrobu raspaljenu vrate, za njima se užasne propasti, pune dima i plama, otvore. Svi bregovi kipeće pučine brdima su čestim zasijati, no golijem, vida plačevnoga; iz njih biju stravični
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
— Pa zar koga prati valja Od božanskog onog plama? Zar je ljubav sram za koga? — Sram je tad’ i mladost sama. Ta zar ljubav sa naukom Uporedo ne sme stati?
Jakšić, Đura - JELISAVETA
TREĆI SERDAR: Dođi, da čuješ jeku planina! ČETVRTI SERDAR: Da poznaš decu naših krajina! PRVI SERDAR: Al’ je od plama stidan vuk! DRUGI SERDAR: A još ga više mrzi puk! TREĆI SERDAR: Mamićemo ga na strv.
Bojić, Milutin - PESME
Pustoš bez iskre svetlosti što plama Svud oko nas je, a nama se čini Istine zublja da gori u nama I da nas vodi nebeskoj visini.
Lozama je našim salomljena rozga, U buktinji našoj nestalo je plama: Herostrati mi smo bez faklje, bez hrama. (1912) POD LETNjIM SUNCEM Kako opojno miriše lipa I tihe noćne seni
Ti si mi srce uzela što plama Da pakosno se sladiš novom ranom, danima dušu varala bi manom, Da tobom zadnja završi se gama, Stara se priča
Jakšić, Đura - PESME
Čelo mu je bez oblaka, Mudro oko puno plama, Gleda decu crnog mraka, Gleda četu pustinjaka U tim crnim mantijama...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Samo to. Rekla bi da sam ja grozni nemoćni starkelja u čijem telu odavno nema plama i čija se krv pretvorila u mutnu surutku.
Ilić, Vojislav J. - PESME
1885. POSLEDNjI GOST Ponoć je odavno prošla. U krčmi nikoga nema, Osim krčmara starog, što zguren, kraj toplog plama, Pretura debelu knjigu. Napolju mrtvilo vlada, I sitna kišica sili i gusta caruje tama. Utom se kucanje začu.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Zdravo, sunce jarko, Što mi dade plama, Triput zdravo bile, Vi tičice male Lagani pesama Koje stemi dale! O VIDOVU DNU MITA POPOVIĆ (ČIKA MITA) Sabljo
Šantić, Aleksa - PESME
6 Prisloni lice uz moje lice, i tada Suze će skupa se liti. I čvrsto srce priljubi srcu, i tada dva plama skupa će biti.