Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Novci su u tvojim rukama, pa kad ti nestane, a ti kaži! A u moj se posao ne pleći! Pokunji se mati pa ćuti. Sa svetom je takođe malo govorio.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Na glavi šubare jagnjeće ili astraganske, na pleći izvrnut kožuh ili doroc i šarena kabanica, a na nogama ne vidiš više opanke — koje kakav gurman šarov ili zeljov hoće u
Afrika
tom tišinom i tim mirnim ritmom tako prostrani i tako večiti, da bi čovek i nesvesno zamislio kako se njine tamne pleći produžuju u raširena anđelska krila.
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Kada se sutradan gospodar Sofra probudio, oseća neku bolju u prsima. Nešto ga bode u desnoj džigerici i u pleći. Uhvati ga jeza, pa mala groznica; mora leći. Opasna stvar, jer za starce groznica je gotova smrt.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
sa sobom doneo, nosio još u oku vanrednu sliku gospože Dafine, svih njenih glatkih zglavkova, slatkoga mesa i svetlih pleći. Za sve ostale, ona beše postala velika, bela pričina.
Matavulj, Simo - USKOK
“ — Ne valaj, ni riječi jedne, no se nasmijah i obrnuh mu pleći, te posjekoh prvo drvo koje mi se učini zgodno. Bješe se već smirilo sunce. Eto zašto odocnih!
Radičević, Branko - PESME
Ni šubara, ni dokolenica, Ni crveni ubavi kapica, Ni dolama, one srpske dike, Niti toka, junačke prilike, Nit' o pleći pušak' i gunjeva, Ni za pasom ubojni noževa — Ništ' od toga, samo jad i ruga I još ono: „Vaš pokorni sluga!
Bog je tebi grom u ruke dao, Udri guju, oh, udari vraga, Da mu nije među nama traga. Ovo reko, dado pleći jadu, A onome crnom Beogradu, Pa udari na neku ritinu, Pa otuda na neku lužinu, Pa lužinom pođo unapreda, I sred
“ Al' skočiti u Dunavo ladno, Tu povrnut svoje zdravlje jadno, Zametnuti šetanu na pleći Pa u goru u lovak poteći, Tu vas grdna spopade ljutina, Pa lajaste kô na lancu psina, — Psina laje, ali kuću brani,
Nje se seti, prepade se teško, Zaboravi poštenje viteško, Pleći dade, pa konjica savi Ka čadoru gde zlato ostavi, Da je uzme pa da bega s njome — Oh zašto je mače sa sobome!
Dado pleći konju salomljenu, Te pešice kroz goricu krenu. Ali stiže za mnom drusto moje, Vidi drusto šta je i kako je, Vidi drus
No da s' manem časa najgorega, Najgrđega života svojega, Pleći dado zeki i družini, Dođo peške svojoj postojbini. Ja tek doma, al' gle Rada amo: „Pomagâ Bog!“... A ja ćuta samo.
Veljko otle bio podaleko, Zato pašu šale ne dočekô, Već šešanom udrio Turčinu, Prosuo mu niz pleći moždinu. Ali, brate, to da vidiš sade, Kada Turkom poglavica pade, Jalaknuše kleti, povrviše, Kâ smušeni Srbu
Selimane vide grdne jade, Vide jade, ljuto se prepade, Zaboravi tu desnicu čilu, Bedeviju obrte pretilu, Pleći dade i pobeći ćaše, Al' Mileta 'vako dozivaše: „Stan', Turčine, a tako ti Boga, Ta jedan će samo na jednoga!
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Mudraci su nagnuti vam u pleći crtali čudne brojke, otkrivali sveći u odećama crnim tajne, koje sluti samo kamen drag, i vaš cvet crveneći kao alem
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Ivan čašom nazdravi osvete, svetim pićem, Bogom zakršćenim. B'jele vlase niz pleći prosuo, b'jela brada vije do pojasa; ruke stare, u njih mač i koplje, krvave mu ruke i oružje; koracima broji tursko
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
čovjek, smeđijeh brka; taj čovjek bijaše u crnogorskome ruhu obrijane brade; kose, ispod crne kape, padahu mu na pleći. To je Ivo, đakon vladičin. Pristupi te cjeliva starca u ruku, nazvavši mu dobro jutro.
„Na njegovu debelu dorinu! „Na pleći mu vezena šišana „A o bedri duga gadarija, „A na rame džida oblivena, „A od po nje vukom opšivena; „Na vrh džide od
“ Krcun ne dovrši, no vidjevši da se „dijete“ opet stalo protezati, uhvati ga za ramena pa mu sastavi pleći sa ledinom. Tako ga je držao za nekoliko.
„Ha vlasi!“ graknuše Turci smičući vele puške i potekavši naprijed u buljuku... Plotun ih dočeka a drugi im se osu s pleći. Dvojica samo padoše. „Ha ko je Ozrinić!“ „Ha ko je Njeguš!“ „Udri za krst časni!
Oganj se bješe razjario, te ona dvojica počeše se vrpoljiti. Medik obrnu pleći ognju i poče da govori iza sna. Serdar, naprotiv, obrnuo lice k toplini, a otvorio oči.
Bješe uzela češalj. Kako sjede, poče raspletati kosu. Vijenac bujne vrane kose, prosu joj se niz pleći, po ramenima, na grudi. Sjajni bičevi bjehu, uzduž i na razmak, pomalo ulupljeni od uplitanja.
Miraš Cuca ište Stanu za sina svoga. To ti je po poruci, a on će, zar, glavom to sjutra... Ja obrnuh Stameni pleći, pa u kuću. Ona me, u razdvoju, zakle Milunom da tebi kažem!“ „A da, gubala ga bratska ljubav!“ poče serdar ljutito.
— Pripeci ja zle tabane, a ja, ne čuju ognja bolje no da sam upr’o u plasu leda. Obrnuh pleći. Studen te studen!... Odjednom, prigrija mi pa i dogorje, bogme.
“ reče on. — „Nijesam ja, Spaso, no ti sam sebi!“ — Riječ po riječ, dođosmo do krupnijeh. Ja mu obrnuh pleći, pa doma! „A šta reče u potonju?“ zapita Joka. „Reče: veliko će ovo zlo biti meni, jali tebi, jali obojici!...
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad dođe na jednu raskrsnicu na jedan put nestade aspri s pleći; on se obazre i ugleda jednoga kaluđera na jednome ćošku đe sjedi i brojanice u rukama drži. „Ha!
rijeku, pa hajde uza nju dok joj dođeš na izvor, onđe ćeš naći jednu đevojku sjajnu kako sunce, prosutijeh kosa niz pleći i golu kao od majke rođenu, i čuvaj se da te ljuta zmija ne uvije, nemoj riječi progovoriti, jer ako progovoriš
“ Te on onamo na ono drugo brdo. Došavši već blizu babe pođe joj s pleći te šumke put nje, i njegovom srećom baba se s onom ticom igraše i prema suncu biskaše, a on polako te babu za kose.
ovu travu što mi je u njedrima, te je u svoja njedra stavi; raščešljaj mi kose i pušti mi polovicu sprijed a polovicu niz pleći, pak do doveče ostani ovđen kod mene.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
kome potreba da se odmori doći će za njeko vrijeme „kući“ sa parohije, a nastaniće se u njoj kad se godine natovare na pleći kao pomenutoj osmorici. Ovi, dakle, u miru preživahu što je dao bog i sv. Frane. Bakonja stade gledati manastir.
Fratri uđoše. Srdarini bješe red da služi. Kad bi on obrnuo njima pleći a lice k oltaru, onda je Bakonja gledao svoje drugove, koji čavrljahu molitve kao obično, zijehajući; ali kad bi se
Tad se povrati srčanost vojvodi, te viknuv: „Juriš na rkaćine!“ pogna konja u sav trk, a svi ostali za njim... A rkaći „pleći daše, i bježati staše!...“ Bože mili, što se od njih čini!...
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
S grana vjetar duhnu, pa niz pleći puste Rasplete joj one pletenice guste; Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi; A meni se krenu bururet u glavi!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
A četvrti: — A ja njezine tri vitke stvari: ruke, kose i đerdan. A peti: — A ja tri meke stvari: prsi, mišicu i pleći Šesti se češao po glavi i sve uvijao nešto ramenima, pa reče: — Eto, mene ne ostade ništa, već da bih pošao u donje
Petrović, Rastko - AFRIKA
tom tišinom i tim mirnim ritmom tako prostrani i tako večiti, da bi čovek i nesvesno zamislio kako se njine tamne pleći produžuju u raširena anđelska krila.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Dobri moji sinovi ni u što svi stali, oružija sa pleći vragom dat morali; sise oni zmijeve sisati gone se, sa svih strana vražije napasti boje se.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— pita ga Simeun, pa na svakom ćošku zastanu. Bradara se kukavni pokloni, a on ga drmne štucom među pleći. — E, ne mereš, brate, drukčije. Ovo je jerusalimsko vjenčavanje. Devet puta valja obići oko kotla.
— Aman, dosta. — Nije dosta, nije. To se tebi čini, Asan-beže, da je dosta, a nije dosta! — drmnu' ga štucom među pleći i viknu': — Nek sjaše asker da uzjaše bašibozuk! Nek sjaše bašibozuk da uzjaše carski redip!
Prostrije on serdžadu i poče da sjeda. — Ne šjedaj, Asan-beže! — viknu' ja, i drmnu' ga jope' štucom među pleći. — E, baš ti ja ništa ne znam, Asan-beže! Bolje ćeš se na konju odmoriti. Jaši! — Livše će mi biti na travi.
On skide sedlo, šjede, pa se malo nasloni i oda'nu, a ja potego' ostragušom među pleći: — E, baš ja, Asan-beže, ništa pod Bogom živim ne znam, a vidim ne znaš ni ti. Jaši!
Petrović, Rastko - PESME
ognjevi ređahu da dim ti pogled spreči, I udubio se kamen kolenom koje kleči, I pod teretom mržnje povijao si pleći.
Šantić, Aleksa - PESME
da čuje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bašti đule zalivati ode; S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa kô zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ne dostiže snagu opisa s kojima smo se maločas upoznali: Na loše ga mesto udarila: među puca, đe mu srce kuca, na pleći mu zrno izlazilo, i junačko srce iznijelo, i bijele komad džigerice.
pesmi Novak i Radivoje prodaju Grujicu): Uranila Džaferbegovica, te iznosi divno odijelo, i oblači dijete Grujicu: na pleći mu udara košulju do pojasa od čistoga zlata, od pojasa od bijele svile; po košulji zelenu dolamu, na kojoj je trideset
“ Pobježe mu Nestopoljče Janko; stiže njega Miloš na kulašu, udari ga među pleći žive, četiri se puta premetnuo: „Drž' se dobro, Nestopoljče Janko! Tolike ti jabuke rodile u pitomu Nestopolju tvome!
vide na nevolji, prnu, jadna, nebu pod oblake; poteže se buzdovanom Marko pustimice, dobro, neštedice, belu vilu međ' pleći udari, obori je na zemljicu čarnu, pak je stade biti buzdovanom: prevrće je s desne na lijevu, pak je bije šestoperom
Ja ću đeci, mojim šurevima, hoću njima ruho prom'jeniti, a u tursko ruho oblačiti: oko glave bijele kauke, a na pleći zelene dolame, a na noge meneviš-čakšire, o pojasu sablje plamenite; prizvat sluge i kazaću junak neka sluge konje
On opremi natrag tatarina, nit' mu reče doći, ni ne doći, a on ode na tanaku kulu, te oblači na se odijelo: a na pleći ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka; pa pripasa sablju okovanu, jošte uze koplje ubojito; i on siđe u podrume
Pade Marku na um topuzina, pak zaljulja pokraj sebe njome, stiž' Arapa među pleći žive; Arap pade, a Marko dopade, odsiječe od Arapa glavu, i uvati tanku bedeviju.
Brz je Šarac, uteći mu šćaše, al’ poteže Đemo topuzinu, pa zaljulja pokraj sebe njome — jadna Marka među pleći žive, pade Marko u zelenu travu.
Kad to viđe crni Arapine, pleći dade, biježati stade, pravo bježi k bijelu Solunu, a za njime bolani Dojčine. Taman Arap na vrata solunska, a stiže ga
Kakva j' krasna Kajca vojvoda! U kakvom li gospodskom odelu! Na pleći mu zelena dolama od kadive, izvezena zlatom; na dolami toke suva zlata, a pokraj nji trideset putaca, — svako mu je od
Kad ujutru jutro osvanulo, uranila Džaferbegovica, te iznosi divno odijelo, i oblači dijete Grujicu: na pleći mu udara košulju do pojasa od čistoga zlata, od pojasa od bijele svile; po košulji zelenu dolamu, na kojoj je trideset
divno, pa oblači dijete Grujicu: obuče mu tananu košulju, sa suvijem uzvedenu zlatom, a na noge gaće sandalije, a na pleći tri kavada žuta, a po njima tri ćemera zlatna, oko grla tri sitna đerdana i četvrtu mrežu od bisera, a na noge mestve i
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— dreknu Mačak isakačući iza bukve. I opet prestrašen i iznenađen, Stric mu skoči u susret, zgrabiše se od radosti u pleći, pohrvaše i poguraše, dok se ne spotakoše o Sivca i oba padoše na zemlju.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
nismo pravo kteli činiti drug drugu, i polako pak polako svoj zakon, nedelje, velike godove, svečane dne i post, za pleći staljati; jedan drugom sve uz nos hoditi, siromaš ne paziti, starijega i sveštenike ne počitovati, za crkve ne