Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Međutim, top opet napunismo i upravo u pešake, koji su kuću opkolili; đule pade, a pešaci ostaviše kuću i pobegoše svi za brdo, a naša vojska za njima (a na svom brdu pšenica već vlatava).
Po dugom boju oni se vrate, a mi za njima na brdo. I kad vidimo da oni odista pobegoše, friško izvučemo topić onaj drugi (za koji je Luka ostao te doterao, a onaj prvi oterao je Karađorđe i Jakov na
Luka ostao te doterao, a onaj prvi oterao je Karađorđe i Jakov na Požarevac), i Turke sve đuletima u leđa, a oni u trk pobegoše.
U Savamali bejaše oko 50-60 turski̓ kuća i jedna džamija; a kad se Turci ne smedoše u one kuće ustaviti, no svi pobegoše i u Varoš-kapiju uđoše, onda ja i pop Luka s vojskom uđemo u one kuće, a veće je bio blizu mrak.
Monastira, Makarije, i Petar Moler sa 20 momaka iz šume prospu puške, poviču: „Juriš, juriš, braćo, vi odozgo; pobegoše Turci!” Tako se Turci poplaše, pobegnu Šapcu.
svi uglas povičemo, i nekoliko pušaka opalimo: čuše i videše Turci nas i pomisle da za nama velika vojska ide, pak pobegoše natrag, a naši, kako i mi sretosmo, okuražiše se i za Turcima.
Nedić, popalivši Petrc gde Turci pobegoše, udari na stražnje i dosta i̓ pobije i pljačke i konja uzme. Ja ostavim momka, da mi, kad svane i razbere jesu li Turci
i kamenje po njima prsnu, naši ti Cigani ne čekaju drugo đule, no svi širom ostaviše meteriz i preko Đetinje gradu pobegoše.
” — Čujući Turci taj glas, a videvši gde džamija skoro usred varoši gori, ujedanput ostaviše svoje busije i pobegoše gradu. Srbi jurišiše i sa sve strana zapališe kuće.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Ih, šta učini, bolan! — reče Ćebo. — Izbudi čeljad!... Beži, beži! I svi troje pobegoše, što igda mogu, na vratnice... Dok, ništa ti bog ne dade, izlete Živan pred kuću, pa podviknu: — Lopovi! Pušku amo!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Puške se napuniše. Svaki nišandžija imađaše po četiri-pet na ruci... — Šta je s Turcima? — reče neko. — Da ne pobegoše? — Ne. Sad se pribiraju. Sad će udariti silovito, ali to ništa nije!... Samo dobro gađajte!... A sad mir!...
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
A kad psi u Crnoj Bari zalajaše i straža joj doviknu: Ko je? – ona, gazeći vodu sa mojom majkom, kaza: Robinja! Pobegoše Turci ka Užicu! Gut Jawohl? A deda Teodor?
Teodosije - ŽITIJA
Tako i oni kad čuše kako sveti izgovara Simvol svete vere, pobegoše od peštere i iščeznuše. A sveti, preteći im, govoraše: „Telesna zver i klevret vaš, pokvarena i veštastvena zmija,
Radičević, Branko - PESME
“ Jezdi gorom Srbadija mlada, Još puškomet, pa eto im grada. Ujedanput viknuše ratnici: „Pobegoše iz grada krvnici!“ Glas taj ode od usta do usta, Pomami se Srbadija pusta, Pa okupi viteze konjice, Slegoše se konji
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
“ Pekar je, očigledno nekim čudom, pretvoren bio u kukavicu. Na njegovu kuknjavu dotrčaše komšije, ali kad ga videše pobegoše od straha. Predveče se vrati žena kući i zaprepasti se kad kod kuće nađe, mesto muža, nekakvu grdnu pticu.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
| Na to svi ovamo ispred Sofke pobegoše uplašeno prošaptavši: — Bata se ljuti! Ali tada se Sofka diže i sama učini ono što je osećala da treba da učini.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Strese se: soba je i sada puna guste i sulude zvonjave. Dlanovi joj pobegoše s lica. Desna ruka zastade u Đorđevoj kosi. Suv busen divljeg ječma. Njegovo disanje grebe joj nadlanicu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Neprijateljski se konjanici uzmuvaše. Neki okrenuše konje nalevo-krug, i u trku pobegoše ka jaruzi, kroz koju su se neviđeno probili u našu pozadinu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
u šetnju; Stojan krade ključe od riznica, a Ilija ključe od arova, nagrabiše nebrojena blaga, pa uzeše dva dobra konjica, pobegoše u Kotare ravne.