Upotreba reči pobeđeni u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

?...“ „Jest“, reče otac. „Pobediocima sude pobeđeni, nad muževima vladaju kukavice!... Je l’ pravda to?...“ Majstor Sima je svršio svoj posao, tetka ga ponudi stolicom.

Teodosije - ŽITIJA

Odlazimo odavde, iz prebivališta našeg odlazimo. Ali ako smo i mi ponekad pobeđeni, borimo se uvek i zato neke čak i velike na kraju života nadvladamo. I o tebi ćemo se, neprepodobni, postarati“.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Čak i tada nisu ustupali pred udarima sudbine. Iako oboreni oni nisu pobeđeni. Kad su došli na Krf hiljadama umiru od iznemoglosti, ali posle četiri meseca se oporavljaju i pripremaju dan oslobođenja.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

utučenih lica se sećam i njihove pomirenosti, njihovu slabost pamtim, i to kako se više nisu usuđivali da nastave igru, pobeđeni već kao deca.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

LEPRŠIĆ: Šta vam imam kazivati? Madžari će biti pobeđeni, pa mir. GAVRILOVIĆ: A šta će biti s nama? LEPRŠIĆ: Dobićemo i mi, ne ono što su neke preterane glave tražile, nego

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Posle su jedno dva i po sata odnosili sa bojišta mrtve i ranjene. — Povlačite se, pobeđeni ste! — urlao je lažni Makartur držeći se za levo uvce puno leda, a mi smo odgovarali da nema ni blagog govora ni o

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Ti reče neka ratuju. Dobro, i sâm sam za to. Ali u tom ratu hoće li oni pobediti, ili će biti pobeđeni, jer i to... — Petre — prekide ga Gospod — tačno sam znao šta ćeš me pitati.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

— O! RADOŠ ORLOVIĆ: Pobeđeni su!... Ah, mrtvi, ledeni!... Zlikovci podli, Turci nevere! Majčinog mleka večna poruga!

Očinci gadni crkve Hristove! Odmetnici i buntovnici! Bratoubice, ubice časti! Užasne prlje moga imena; Pobeđeni su... Ah, pobeđeni!... (Plače.) Bogdane! Boško! Deco, ustan’te!... Ustani, moja nado krvava, Smrvljena slavo! Diko!

Odmetnici i buntovnici! Bratoubice, ubice časti! Užasne prlje moga imena; Pobeđeni su... Ah, pobeđeni!... (Plače.) Bogdane! Boško! Deco, ustan’te!... Ustani, moja nado krvava, Smrvljena slavo! Diko! Ponose!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kad niža kultura ne bi bila zdrava, ne bi je Bog dao!” Pa se pobednici i pobeđeni, nadmoći i porazi izbrkaju u maloj varošici bez velikog značaja. Ostane na živu poslu samo vreme.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti