Upotreba reči pobratim u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

— Čovek, i kad je mnogo i mnogo preživeo, nije se naživeo... — Nije, bogami, učitelju, eto vidiš, ovaj moj pobratim Živko... He, moj brate, da znaš kakvi je to momak bio, a sad senka, senka od čoveka!

Kao što sam ti kazivao, pre četiri godine nije bilo uglednijega ni veselijega momka u celoj okolini nego što beše moj pobratim Živko iz Donje Mutnice; tamo, opet, kod nas ispod Rtnja, nije bilo divnije devojke nego nekakva Stana Čukurova iz Lukova.

Pre tri godine, baš na same Duhove, dođe mi pobratim u goste. Beše kao neka zavetina u našem Lukovu. Dan lep, planine se zelene, a povetarac nosi sa golemoga Rtnja miris od

Po belome se licu prosulo ono žarko rumenilo, a oči joj sevaju kao varnice. Kad su se i oni pustili, pobratim, dođe meni, prebaci svoju ruku preko moga ramena, ruka mu je drktala, a beše vrela kao živa vatra.

Moj pobratim spusti ruku sa moga ramena, a ja sam primetio da se duboko zamislio. A kad se kolo opet otpočelo igrati, on se nanovo

Moj pobratim šanu mi na uvo da je vreme da se da znak, i on kveknu, isto kao novorođeno dete. U kraju šljivara nešto se zabele.

I pobratim nije izgledao loše: ne znaš čemu pre da se diviš, da li licu, oružju ili vitome stasu. Divan par ljudi, pomislio sam, a

Kad nas je video, on se izdiže malo i pruži ruku da je celujemo, moj pobratim priđe ruci, a nevesta za njim... Kad je nju video arhimandrit, on ostavi nastranu brojanice, lice mu se zažarilo, a u

“ Po toj samoj reči, po samome zvuku, video sam da je poznaje — i to da je dobro poznaje. Ja sam to primetio, ali moj pobratim, zanet svojim mislima, to nije video. „E, džanum, dobro kad ste došli!“ reče kaluđer kad se malo pribrao.

Stana se sva zarumenela i saže se da ga poljubi u ruku. Ja sam primetio kako joj kaluđer steže ruku, ali moj pobratim to nije video. U nedelju je bila svadba.

ali ja obodem konja i brzo kao strela ostavim za sobom manastir zajedno sa njegovom prljavštinom i prikrivenim gresima. Pobratim me je jedva dočekao... Siromah, nije znao kakav mu gorak napitak donosim...

Majka njegova tužno je gledala za nama... Sirota mati!... Kod moje kuće smo proveli dva-tri dana, moj pobratim se nije sećao da treba kući ići. Tek kad sam mu primetio da će mu se majka za njime u brigu baciti, on se tužno osmehnu.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Doći će hladno vreme snega i dima, kad će ti đavo biti bog, gavran pobratim, a guja posestrima, dok ti urasta krilo, a raste rog.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Major ljutit kaže, da to ne može biti i ode obršteru, a ja i moj novi pobratim Del-Amet ostanemo pod jednom stre̓om. Dok major dođe i polako nam reče: „No, ćutite tu, dok Turci iz parlatorije odu;

— Sad dođu dumendžije i uzmu svaki svoj čamac, i putujemo nekoliko niz vodu. — Čuje se nešto gde huči! — Pita mene moj pobratim Protić: „Čuješ li, pobratime, štogod?” — „Čujem nešto huči, a ne znam šta je.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ne bih ja to smeo kaza ti, pa da me kolješ!... — A ti smeš!... — I onda, jarane, ako milostivi bog što da, ti si pobratim!... Tako smo rekli! Lazar se menjao u licu. Gorela mu je crna zemlja pod nogama... — Hoćeš li, japane?...

— Ne zameri što ću te pitati! — Šta? — Jesi li ti juče stupio u družinu? — Jesam. — Je li to tebe ocrnio pobratim? Stanku senu oko i buknuše obrazi čim se seti Lazara. — Otkud ti to znaš? — Kazao mi vodeničar.

A to su sve, po želji subašinoj, učinili tvoj pobratim i neki Marinko... — Jest. Tako je i meni kazao. Ama ja ne znam otkud on to sve zna!... Da ne greši on dušu?...

— Šta ti je? — upita Stanko. Ona pokaza rukom Zeku, koji im se približavao. — Ne boj se! To je moj drug, pobratim!... — Beži!... — šapnu Zeka. — Neki ljudi idu ovamo!...

Sima Katić je od Badovinaca pa do ušća Drine u Savu; a samo ušće Drine čuvao je strašni junak Zeka Selaković, pobratim Stankov. Oko njega se okupila sva družina Stankova, ali ga više ne zvaše harambašom nego buljubašom (kapetanom).

I zaista, na kapiji se pojaviše: Surep, Zavrzan, Jovan i Jovica. — Dobro veče! — povikaše. — Bog dobro dao! — A pobratim? — upita Stanko. — I on će skoro. Očekuje Ivanka iz Sarajeva. — Jeste. Otišao je da kupi darove...

— Nema. Još mi Stojan reče da će vratiti narod iz zbegova kućama... — O, hvala ti, bože!... A je l̓ se vratio moj pobratim? — Danas se vraća. Večeras će biti u Parašnici... I pozdravio vas sve. — Pozdravio?... Hvala mu!

— iskokano zrnevlje; pucanje pušaka kao kad se kokaju zrna kukuruza jako — sad jandžik — vrsta torbe jaran — drug, pobratim jordam — oholost, ponositost kabuliti — dopustiti nešto, mariti za nečim kada, kaduna — gospođa; kneginja kandžija,

kabuliti — dopustiti nešto, mariti za nečim kada, kaduna — gospođa; kneginja kandžija, kamdžija — bič karda, kardaš — pobratim kasaba — varošica, palanka kašiluk — na pušci ognjilo kovanluk — pčelinjak kotlac (kotalac) — jamica pod grlom

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Neko kuca na moja vrata. Ana me zove na večeru. Tvoj pobratim III PISMO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Pobratime, pripovetka je svršena. Ti nisi ništa više ni očekivao. Ti znaš mene. Tvoj verni Pobratim V PISMO N .... Ne znam kojim si putem načinio onakav zaključak u tvome poslednjem pismu: „Vi se obadvoje uzajamno

mogu povući, a, s druge strane, krajnje je vreme da se okanem posla za koji nisam, i to ću učiniti, tako ne bio tvoj Pobratim VI PISMO N... 1. I 187.. Počinjao sam ti, duše mi, dosad dvadeset pisama i sva poderao.

Dakle ja sam sve svršio, ja imam ženu koja me voli. A moji: moja mati, moj pobratim, moja zemlja? Osetih se ostavljen od sveta i pljunuo na sve što sam dosad voleo. Sam samcit, s njome u mom zagrljaju.

Nu, „veliko pismo” je gotovo. Sačuvaj ga. Možda ćemo mu se kad slatko smejati. Tvoj pobratim VII pismo U N., 17. VІІ 187...

Milo mi je što je u celoj ovoj istoriji bila moja čast angažovana. Ja sam je očuvao, i dostojan sam da budem tvoj pobratim.

Samo da ovako ostane! A što i da ne ostane? Prosto ne treba na nju ni misliti, a to je laka stvar. Tvoj pobratim ІH Pismo U N., 14. XII 187.. Dragi pobratime! To je bilo ovako. Ona je bila vesela, kô što sam ti već kazao.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Nego neka mu kaže, ko ih je doveo do ovoga. Bajevič ga upita ko je on. Isakovič mu onda reče da je rosijski oficir, a pobratim ritmajstora Podgoričanina, koga je ostavio doma, u Sremu, a koji se seli u Rosiju.

Radičević, Branko - PESME

Nađe l' mane ti kakve na njojzi? Kaži, brate, ako Boga znadeš, Što na srcu svojemu imadeš, Moj po Bogu ti si pobratim — Kazuj brže, da se ne mučim.“ Na ovo je junak Radivoje Malo lice razvedrio svoje, Jošte reče: „Hej moj pobre mio!

A kad deset za belce rasturiš, Valja jednu u tor svoj da sjuriš, A za maltu što se degod plati, Sve će tebe pobratim da vrati. — „Oj čudne knjige, šinula je guja! Čudna stada, nadr'ô ga vuja!

Kaži, brate, ako Boga znadeš, Što na srcu svome ti imadeš. Moj po Bogu ti si pobratim, Kazuj brže, da se ne mučim!“ Na ovo je junak Radivoje Malo lice razvedrio svoje; Jošte reče: „Ču li me, prijane,

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Tako cijenjenu stvar u dječje ruke, to je za djeda bio velik rizik. Sljedećeg Miholjdana pobratim Petrak ne pojavi se na našoj slavi. Djed se zabrinu. — Da nije bolestan, bog ti ga vidio?

Toliko zajedno ljeba izjesti i rakije popiti, pa opet mu njegov pobratim paripče. E, e, Petrače, lijepo ti mene jutros nakrasi. Tek tada se samardžija prenu i upilji u svog sagovornika.

Plovio sam niz vjetar, lak i slobodan, a za mnom jedrio moj veliki prijatelj i pobratim. Pratio me je u korak, u stopu, i nije trebalo da se ozbirem, on je vjerno jezdio za mojim petama.

Znam ja da i noćas naš pobratim nešto slično misli slušajući ovu pucnjavu oko Banje Luke, pa već ako nije od naše pozadinske komande zadužen da evakuiše

— Pa nije ti, valjda, krivo? — Kako kad, brate. Evo ga, vidiš, ovaj tvoj pobratim još čestito nije ni osedlao ni uzjahao, a već se natresa: kuda, seljo, a!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Majka skoči. Suza joj se skotrlja. Na našoj kapiji uđe zanoseći se, sa zavaljenom šubarom, naš č’a Jovan, ortak i pobratim pokojnog oca, a za njim, tiskajući se, svirači. — Ovamo, — govori im on i pokazuje na našu kuću.

Posle za njega ništa nije čula do samo to da je tom čoveku, za koga su je dali, Ita pobratim; i kad je to doznala, čisto joj je odlaknulo, kao da se oslobodila nekog straha, bojazni...

— Ko? — trgla se ona. — Ta on! Pobratim! Taj srećnik. Srećan li je on! Ona od straha jedva dođe do glasa: — Kako, brate, a zar ti...

Kostić, Laza - PESME

»da Ti duša svirku pije, »svetlost da Ti lice mije »plamen da ti srce grije, »divotama žiće sladi, »a pobratim mesec mladi, »da te hladi! »Ne daj se od vile smesti, »veštica je, zle je svesti, »Bog bi znao, kuda. jezdi!!

na vršku brega visoka, neznana soja, neznana roka, jedno se drvo golemo gleda, i sunca, i posred, leda vekove traje, pobratim kama, od smrti živeć, od jada sama, ogromnim granjem u nebo niče, kô preklinjući svet-mučeniče dižu mu s' ruke, ogranci

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kazuj, mati, je l istina? Mati odgovori: — Pogodio si. Ima. Tu je vaš pobratim. On mene pomajči, a ja njega posini, jer kad uđe u sobu nazva me majkom i pristupi mi ruci.

Zmaj sin na to zapita: — Pa šta traži taj pobratim ovde kod nas? Mati mu odgovori: — On traži izgubljenu kćer svoga cara Petra iz deveta vilajeta!

Kad bude uveče, popov najamnik nađe vreću i uže, pa otišavši s pobratimom nad jamu, uđe u vreću, i pobratim ga sveže preko srede, pa spusti u jamu.

Vukući pobratim vreću, pomisli u sebi: „Šta da ja ovo delim s pobratimom? Bolje je da ja ovo nosim sam, a on neka gleda kako će izići

Kad malo posustane, i vreća mu se niz leđa ponisko obesi, onda pobratim iz vreće poviče: — Diži, pobratime, ujedoše me psi! Kad ovaj to čuje, a on baci vreću na zemlju.

I onde posle dugog razgovora obreče onaj što je dužan dva novca da će ih jamačno platiti kad mu pobratim drugi put dođe, pa se rastanu.

Pa onda legne u kući naleđaške i prekrsti ruke a žena ga pokrije i stane jaukati. U tom pobratim pred kuću, i nazvavši joj: „Pomozi bog!

Onda pobratim rekne: — Bog da mu dušu prosti! On je bio moj pobratim. Mi smo zajedno radili i trgovali, i kad sam ga tako našao,

Onda pobratim rekne: — Bog da mu dušu prosti! On je bio moj pobratim. Mi smo zajedno radili i trgovali, i kad sam ga tako našao, barem ću čekati da ga otpratim do groba i da bacim zemlje

joj reče neka ide popu te mu kaže da je on umro, već neka ga nose u crkvu, oko koje je po brdu bilo i groblje, neće li pobratim onda otići.

Kad pop s ostalim ljudima pođe iz crkve, pobratim kaže da on pobratima svoga, s kojim je toliko mnogo trgovao i soli i hleba jeo, nipošto neće ostaviti sama, nego da će

Kad pobratim vide gde ljudi s oružjem ulaze u crkvu, on se sakrije u jedan ugao; a hajduci ušavši unutra posedaju i blago podele sve

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

„Pobratime zubati, odakle nam ideš ti?“ A pobratim čudno reži, al ne bježi. „Daleko je moja kuća, ja sam glavom ovčar Žuća, noćni stražar

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

!« Iako nije ženjen — kao što vam je već poznato — ipak je mnogima u selu ponešto svoj; nekom kum, nekom pobratim, — ele, tek nije sam u svetu! A umeo je, boga mi, i da se pokaže kad je gde trebalo. Bio je čovek patriota.

Rado bi viknuo: »U mutvak! U mutvak je žensko!« ali nema kud, nego joj sad dopusti, reče joj: Đuzela, pobratim te zove na malko igranje. Ljubica ustade, a Mića je uhvati kako treba za čardaš.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

3 Pobratim se pobratimu ’vali: — Imam žita više nego lani: Dva košića — do svetog Božića, Dva ambara — do svetog Lazara; Šarka

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Kad to car kaže svome zetu, a zet se opomene, što mu je najposlije kazao pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati, da je on već pobacio ljekarinu, i da više ne zna liječiti.

pobratime! pogiboh!” U to doleće mu pobratim govoreći: „Evo me, šta je?” A on mu odgovori: „Evo pritiskoše me cekini, hoće da me udave.

” A on mu odgovori: „Evo pritiskoše me cekini, hoće da me udave.” A pobratim mu reče: „Reci: „„dosta već””, pa ne će više izlaziti.

Kad to car kaže svome zetu, a zet se opomene što mu je najposlije kazao pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati da je on već pobacio liječenje, i da više ne zna liječiti.

Kad bude u veče, popov najamnik nađe vreću i uže, pa otišavši s pobratimom nad jamu, uđe u vreću, i pobratim ga sveže preko srede, pa spusti u jamu.

” Vukući pobratim vreću, pomisli u sebi: „Šta da ja ovo delim s pobratimom? Bolje je da ja ovo nosim sam, a on neka gleda kako će izići

Kad malo posustane, i vreća mu se niz leđa ponisko obesi, onda pobratim iz vreće poviče: „Diži, pobratime, ujedoše me psi!” Kad ovaj to čuje, a on baci vreću na zemlju.

” I onde posle dugoga razgovora obreče onaj što je dužan dva novca da će ih jamačno platiti kad mu pobratim drugi put dođe, pa se rastanu.

” Pa onda legne u kući naleđaške i prekrsti ruke, a žena ga pokrije i stane jaukati. u tom pobratim pred kuću, i nazvavši joj „Pomozi Bog!

” Onda pobratim rekne: „Bog da mu dušu prosti! On je bio moj pobratim. Mi smo zajedno radili i trgovali, i kad sam ga tako našao,

” Onda pobratim rekne: „Bog da mu dušu prosti! On je bio moj pobratim. Mi smo zajedno radili i trgovali, i kad sam ga tako našao, barem ću čekati da ga otpratim do groba i da bacim zemlje

reče neka ide popu te mu kaže da je on umrъo, već neka ga nose u crkvu, oko koje je po brdu bilo i groblje, ne će li pobratim onda otići.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

godine mnogo puta mu je, kad je pretila turska potera, slao tajne poruke. Bili su pobratimi. Ali ni taj pobratim nije saznao za zamku koju su Turci spremali Vasi i Marku Čarapiću,1 uoči Uskrsa 1804. godine.

i hteo da ih podeli sa njim, Petrom, ali da sad vidi da nema s kim da deli zlatnike kao što nema s kim da bude ni pobratim, jer taj što ide uz njega i nije čovek.

Učini mu se da je među kmetovima koji ga čekaju, opazio i ostarelo lice onoga Petra koji mu nije postao pobratim. Odjednom na licu toga čoveka, možda Petra, vidi ružnu primisao i vidi kako ga njegovi novi drugovi čudno opkoljavaju.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kiša više nije padala, ali mrak beše potpun. Tada se setih da sad nailazi mestašce gde se moj pobratim venčao i bi mi žao što bar nije dan da ponova vidim selo i jasno oživim stare, tako prijatne uspomene.

Ali mi se sad sve učini drukče nego nekad. Onog dana kad smo stigli ovde, pobratim i ja, sećam se, imali smo malo jedno razočarenje.

Česti gvozdeni mostovi nad dubokim bezvodnim prolokama. Voćnjaci, usred kojih se belasaju kućice retko osvetljene. „Pobratim će biti na stanici.“ Naginjem se kroz otvoren prozor i bijen oštrim vetrićem, gledam unapred.

— Gospodo, — predstavi me on rasejano, posle pozdrava — ovo je moj pobratim, ovo je čovek, sila, đi... đida. A meni pokazujući svoje društvo: — Ovo su moji prijatelji.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

moj sokole; da li mu je samo da te sagleda danaske — evo moje glave, ako ne bi rekao: »Hajde da mi budeš harambaša i pobratim!«... Ne znaš ti, moj Đuro, ni sam koliko vrediš. Čiču pitaj...

— Evo ti družine, harambašo! — reče Vujo, kad uđoše u sobu kod Đurice. — Ovaj će ti biti pobratim i drug na svakom koraku, a dobro se znate obojica. Đurica priđe Pantovcu i rukova se sa njim.

sigurniji smo ovako. Mene čuvaju moji seljani, njega njegovi — odgovori Đurica. — Vala, meni je pravo, kako hoće pobratim. S mojom puškom siguran sam na svakom mestu — reče Radovan. — Ne valja tako. Bolje idite zajedno.

jok!... — Dobro — reče Đurica — ja ću to kazati Vuju šta vi tražite, pa sad videćemo. I meni je pravije da ja i pobratim sami razdajemo našim ljudima, a bogme i za sebe da ostavljamo.

I mene onda na reci u mal’ ne ubi !... Čudna je! ... Samo da je pobratim ne omrzne, da je ne može gledati. No, već ja ću to udesiti. A šta ono drugo beše, ono lepo što sam mislio ?...

— Ako li se oni još više naljute za to ? — Ne smiju, bogme! Svakomu je tanak vrat. »Sad bi mi valjao pobratim. Šta li je sa njim, jadnikom?... Vujo bi me još bolje naučio, ali neću k njemu, dok god ne razdam ove novce ljudima ...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Dok se car, siromah, čudom čudio, lisica je već jurila za svojim pobratimom. Osvrnu se pobratim kad vidje lisicu, a ona mu još izdaleka viče: — Pobratime, stani, pričekaj me, evo me za tobom, prevarila sam cara.

jednu dlaku iz moga repa, te je potpali, i ja ću ti se stvoriti u zlatnog konja još ljepšeg nego što je ovaj tvoj. Pobratim je posluša, sjaši s konja, na njemu ostavi svoju curu, a iz lisice ispukne jednu dlaku, zapali je, kad al̓ se njegova

Lija pak trči, pa trči za svojim pobratimom, dok ga jedva jednom stiže. Pobratim se začudi kad viđe liju iza sebe nablizo, i bi mu vrlo milo i drago. Sad krenuše svi zajedno dalje.

Kad to car kaže svome zetu, a zet se opomene što mu je najposlije kazao pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati da je on već pobacio liječenje, i da više ne zna liječiti.

Kad bude uveče, popov najamnik nađe vreću i uže, pa otišavši s pobratimom nad jamu, uđe u vreću, i pobratim ga sveže preko srede, pa spusti u jamu.

Vukući pobratim vreću, pomisli u sebi: „Šta da ja ovo delim s pobratimom? Bolje je da ja ovo nosim sam, a on neka gleda kako će izići

Kad malo posustane, a vreća mu se niz leđa ponisko obesi, onda pobratim iz vreće poviče: — Diži, pobratime, ujedoše me psi! Kad ovaj to čuje, a on baci vreću na zemlju.

I onde posle dugog razgovora obreče onaj što je dužan dva novca da će ih jamačno platiti kad mu pobratim drugi put dođe, pa se rastanu.

Pa onda legne u kući naleđaške i prekrsti ruke, a žena ga pokrije i stane jaukati. U tom pobratim pred kuću, i nazvavši joj „pomozi bog“, zapita je li to kuća toga i toga; a žena mu prenemažući se odgovori: — Jest,

Onda pobratim rekne: — Bog da mu dušu prosti! On je bio moj pobratim. Mi smo zajedno radili i trgovali, i kad sam ga tako našao,

Onda pobratim rekne: — Bog da mu dušu prosti! On je bio moj pobratim. Mi smo zajedno radili i trgovali, i kad sam ga tako našao, barem ću čekati da ga otpratim do groba i da bacim zemlje

joj reče neka ide popu te mu kaže da je on umro, već neka ga nose u crkvu, oko koje je po brdu bilo i groblje, neće li pobratim onda otići.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

doneli drugu besu, tajnu a obaveznu za sve: da ni jedan Arnautin ne zakloni ni jednoga Srbina, bio on sused, kum ili pobratim; bio on dobar kao pravednik.

pa ga posle nekoliko dana zajedno sa Kasalom poslao u oteti mlin, da tamo budu nastojnici i da se na taj način sačuva pobratim kad mu je već data vera. I na kraju: prikrao se neko prošle noći i na spavanju ubio Jablana...

Opet se on ispravi i bodro koraknu napred, nazvavši dobro veče na srpskom. — Je li, pobratime, kod kuće pobratim-domaćin? — Jeste. — A hoće li goste, pobratime? — Pa... hoće. Nema Druge. Zapovijedaj kad te je Bog donio...

— odgovori mu sam pop. — O, Baco Hadžiću, tako ti obraza, kaži ovom čovjeku iz šume a tvojem gostu: je li kadgod tvoj pobratim i kum pop Bunjak i pod Turcima sjeo na drugo mjesto osim pokraj odžaka s desne strane?

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Bih se zakleo da su naši! RADAK: To je Vuk. (Viče.) Ovamo, Vuče!... Amo slobodno, Na nevolji te čeka pobratim, Sa živom željom da te ugleda. Ovamo, Vuče, hej!...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

volje svoje si, i po svom ćefu koračaš, Sad si duži, a sad s’ šake se javljaš kraći; Sad razmahneš nogom k’o rodski t’ pobratim kolos, Sad usitniš opet kao na ledu guska, Al’ ti sve to ništa ne smeta; baš stoga i možeš Svakome čuvstvu dati

Ćipiko, Ivo - Pauci

složeni zapis bolje liječi od ljekareva savjeta; gdje plodna zemlja voli se više od rođene majke, a vo hranitelj i pobratim od srca jače od brata. Junačka pjesma zanosi, i starcima sjakte oči kad se priča o hajdukovanju.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Čaše se napuniše, pa ispiše na iskap. Ponoć je odavno prošla, ali društvo pijanči dalje i ne misli na odlazak. Pobratim Keplerov leži već opružen pod stolom. Kepler pokušava uzaludno da ga digne na noge.

Stanković, Borisav - TAŠANA

nekadašnji drug Tašanin, a sada kaluđer, varoški sveštenik i vladičin namesnik HADžI RISTA, prvak hadžija, pobratim Tašaninog svekra i staralac pokojnikove mase ČORBADžI MLADEN, otac Tašanin, baštovan-piljar i gordi tast najbogatije

Ti bar znaš kakav ja imam amanet. Ti znaš kakav mi je amanet ostavljao kad umiraše stari ti gazda, a moj pobratim. Znaš li? STANA Znam... oh, Bog da ga prosti! HADžI RISTA (već naljućen): Pa kad znaš, šta onda?

HADžI RISTA (Stani): Stano, za večeras da mi spremiš... Ali, da li ima još onog, moga vina, što smo ga ja i pobratim pili? STANA Ima, ima. Čuva se.

Čuva se. HADžI RISTA (Stani): I da spremiš onakve »mafiše« kolače, kao nekada kada je i tvoj stari gazda, moj pobratim... STANA (gordo): Znam, znam, pa...

Na, evo ti! NAZA (uzima novac i odnosi ga krišom kafedžiji, šapćući): I ovo plaćam za Saroša! Mnogo mi je bolan pobratim. Ali, hm, sad ću ja. (Ode.) AHMET BEG (veselo): O Saroše, Saroše. Gde si bre, Saroše? Naše kuće opusteše bez tebe.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

A sigurno ne dok sam ja živ... Ima li još koga da posvedoči da sam ja bio onaj prijatelj i pobratim Vlaovića koji je imao ključ od njihove kuće da ulazi i izlazi kako hoće, da iznosi iz kuće što hoće...

Ja sam, na tugu moju, preživeo i oca i sina i unuke, ali možda i srećom, da ne dam da se uznemiruje pobratim moj Marko, i dobrotvori moji u njegovoj deci...

mlada devojka za udaju, bledunjava, vitka i visoka na oca, učtiva po nekoj vrlo prijatnoj urođenoj finoći; i prijatelj i pobratim gospodin-Vasin, i prijatelj iskren cele kuće, Miša Bogdanović, braca-Miša i čika-Mita.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

« SOVEŠTAVATI SE — savetovati se SOVRŠENI — odrastao SODRUG — drug, prijatelj, pobratim SOZDANIJE — stvorenje (sozdanije božije) SOIZVOLITI — blagoizvoleti; dati svoju saglasnost, pristati, dozvoliti

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Ja imam prava da kao drug zamerim, a što ti posle udešavaš advokatski, za to snosiš odgovornost ti, i ovaj tvoj pobratim. Prema odblesku vatre vidimo kako nam se približava pop Momčilo u crnom kaputu i sa čitom na glavi.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Muja Hrnjicu ubio je iz zasjede u Petrovoj gori pobratim mu poturica Meho Katarica; Omer je izgubio glavu panuvši kraj vrela Korenice u busiju Stojan-harambaše, a Halil pao je

8 Reč pobratim označava veoma važan i u narodnim pesmama često pominjan odnos među ljudima. Čovek ili žena pobratimi nekoga kad mu u

zid, gradski zid plino — plen poarati (poharati) — opljačkati pobaciti — odbaciti: Pobaciše njine odlomčine pobratim — v. bel.

— pola polica — mesto koje ima pratilac megdandžije: Da mu budeš zdesna u policu polunoći — u ponoć pomatera — v. pobratim ponačiniti se — potkrepiti se ponžoli — prozori poočim — v.

pobratim ponačiniti se — potkrepiti se ponžoli — prozori poočim — v. pobratim popeti sepeti — zatvorene kotarice (po Vuku), pleteni sanduci (po Maretiću) Popila (Popine) — polje u Hrvatskoj

Sada je na tome mestu spomenik Neznanom junaku. posestrima — v. pobratim posinak — v. pobratim posici — poseci posmiditi — postati smeđ pot — znoj potavnjeti — potamneti potaja —

Sada je na tome mestu spomenik Neznanom junaku. posestrima — v. pobratim posinak — v. pobratim posici — poseci posmiditi — postati smeđ pot — znoj potavnjeti — potamneti potaja — skrivenost, tajna: iz potaje

Radivoje (deli) — ličnost nepoznata istoriji (u pesmi pobratim Starine Novaka) raždene — razagna, rastera ražljutiti — razljutiti razboj — razbojište mesto gde se bije bitka

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

“ pa ide dalje drugim sokakom, gde opet tako nešto vikne ili veli: „Ovim šorom, Lazo, ej, devojaka nema!“ A pobratim Pajica mu odgovara: „Za koga, more, gazimo ovo blato, a pobratime?!...“ A bacao je oko — nije šala, toliki trijumfi!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti