Matavulj, Simo - USKOK
! — pita Primorac, sjetnim izrazom i lica i glasa. — Ne zaboravljaju se lasno taki, kneže Marko — povrnu Njeguš, takođe sjetno.
— A, jado, imâ bi i svijet da se česa nagleda, kad bi tebe gledâ! — povrnu Kićun. A, bogami, ti si banica i bićeš đegođ bila! — I u Cuce! — doda Anđe smijući se.
? Kad je još to bilo!? A-nu, sjedite, pa zborite! — Nećemo no ovako — povrnu starac. — Ti znaš da se na večerašnji veče ne dolazi na posjed, no da ima biti druga rabota! Mi smo umolnici!
— Sigurno — povrnu uskok, osmijehnuv se i mahnuv rukom. Mrgud Šutov zagleda se značajno u kneza. Pošto ga je dugo tako posmatrao,
— Ništa lakše od toga! — povrnu Savo. — Evo vam sve što treba, pa sjedite odmah i pišite, ostalo će biti moja briga! Javite sestri neka uputi odgovor
Bješe ih mnogo kod mene o božićnjim pokladama. Svi te pozdravljaju i ruku ti ljube. — Od boga i njima svjema zdravlje — povrnu vladika. — A je li čega nova u tijem krajevima? Kako je zdravlje u narodu? Kakva bješe ljetina?
— I ja bih bio zadovoljan da ostanete uz mene — povrnu vladika. — Trebali biste mi još kako! Ali ima jedna smetnja, koja će se, može biti, moći i savladati.
“ — Braniš ih, jer ste kao i oni! — povrnu Cuca. — Za vas se može reći: „Sedam kuća jednu kozu muze, još se hvale da se dobro hrane!
— zapita ga Krcun. — Po njekim biljezima kao da ćemo se vrnuti doma s obrazom! — Pa šta ćeš bolje! — povrnu Krcun zijehajući. Pa, pogledav one što spavahu, dodade: — Hu, kako spava ova dječurlija!
— Nije nikakva rana, zapravo! — povrnu medik. — Zrno je prošlo kroz meso i nije ni dohvatilo kost! Nâko je isto lila krv i rana se malo zapalila!
Radičević, Branko - PESME
I tako će dok je veka biti, Jedno grabit, drugo donositi, Al' što zima ugrabi meneka Ne povrnu niko ni doveka. Daničiću!
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Šef se zapanji od čuda. Zinu, razrogači oči, zagleda se u mene, pa ni reči da progovori. Kad se malo povrnu od čuda, naredi mlađima da što pre donesu desetak ordena.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
ali mu bi loša sreća. Jedan od onijeh pješaka povrnu se pa će ga iza leđa, kundakom u sred zatioka. Njeguš pade kao kameni stub, ne previ se.
„Ponesi glavu!“ viknu neki. Janko se povrnu i sagnu da prihvati, a u taj mah dvije puške sa strane planuše i sastaviše Janka sa zemljom.
„Nemojmo kazivati da smo ga vidjeli!“ reče on molećim pogledom. „Nemojmo!“ povrnu ona žalostivo. „Karali bi nas kao da smo mi krivi; znaš, mama, kad god se najedi, uvijek prijeti da će nas dati grofu
Svi ostali, bez Peja, zinuše također, kaono čeljad što nestrpljivo očekuje. „Striko“, poče on, „ovo kanda se zima povrnu!“ To rekavši opet turi kamiš u usta, pa mirno nastavi pušenje. Svi se poglednuše.
“ Žene iz pregrade dođoše i s njima Milun, koji je nešto glasno pričao. Ivana iziđe da zatvori avliju, pa kad se povrnu zatvori i kuću iznutra. „Spi!“ reče Stana. „E onda večerajmo, pa ćemo!“ ponovi opet vidar.
Ona se tada diže i otide nad ranjenika, koga je neko vrijeme posmatrala, pa izvadivši nešto iz kovčega, povrnu se opet k ognjištu. Bješe uzela češalj. Kako sjede, poče raspletati kosu.
Stana otvori vrata i promoli glavu da vidi nebo, pak povrnu se i nastavi što bješe počela. U toliko i otac joj poče da nešto iza sna govori, baš kao da zamjeni svoga lezi-druga,
Kad starac umrije, on se povrnu doma u Crmnici. To je bio prvi Iličković, narodni vidar, a možda je otada više od dvijesta godina.
„Šta bih ja bez tebe, moj dobri Stefane!“ reče starac iskrenim naglasom. „Bog s vama!“ povrnu đakon živo, „što bi mi bez tebe, naš predobri, sveti Vladiko!...
Zatijem se hitro povrnu, čučnu pred njim, kao pred ispovjednikom, nasloni lakat na koljeno, a rukom zakloni usta, pa započe: „Do’dila je k meni
“ „Oprostićeš za to, to su Ćeklići činjeli!“ reče Miraš. „Nemoj ti na nas prenašati vaša djela!“ povrnu Ćeklić. „Ama jeste, čoče, to je poznato, kao što je poznato e ste kupili u Primorca od mazge jaje, kao što ste našli
“ reče momak. „Kakva mlijeka, čoče! Evo tri dana da srčeš sama mlijeka. To ti neće dati skoposti!“ „A što ću mu ja?“ povrnu Joka dižući se. „Svarila sam mu malo bravijega mesa, kao i juče. A što ćeš mu kad ga nije volja.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
“ I što su rekli to izvršili, kâ što jeto vidite... — Ti se šališ, kad nije do šale!... Dundak udari u smijeh i povrnu: — A šta ću drugo, kad oćete da benetate?
— reče mu Bakonja. — Ajde u skulu!... Daj mi, Grgo, kafu za strica! — Sidi ti i pij svoju, a ja ću odniti stricu! — povrnu kuvar, pa ljevajući đacima, zatoroka: — Sve su to budalaštine i pizma i pritvorstvo mladoga djakona, koji oće da se na
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I tamo nadbiše ga Bugari. Pade mu na tom boju do dvaist hiljada Agarena. Sramno se povrnu natrag, k svome drugu u veliki tabor što je oko Carigrada. U tome bijaše prispela već i zima.