Upotreba reči poganiti u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— slabina lotra — rešetkasta stranica na zaprežnim kolima lijo (liho) — bez parnjaka, sam maganjiti — prljati, poganiti (ruke) mazija — čelnik, zapovednik mandal — prečaga za zatvaranje vrata iznutra mem — vlaga, buđ menđele (mengele)

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Oprosti mi! On pođe ruci. Đeda trže ruku: — Odlazi, nemoj mi poganiti rýkê! Zar si ti muško? Arsen okrete glavu zidu i zakloni oči rukavom od gunja — Radi, vala, od mene i od nje šta hoćeš!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Videći ga kod dede, baba Goša uzviknu: E sad mi je ovo dete dobro! Volem ga! A ti, Petro, ne smeš poganiti dete i davati mu da sisa. Jer ću te umlatiti! Na to će njegova majka: Dok ne legnem neću mu dati!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I da mu poveri: kako je danju stajao u nekom odžaku gde se ne može sesti i gde se u šešir morao poganiti i trpeti strašne bolove u cevanicama i posle, kako mu vode nikad nisu davali i tako u onoj teskobi skapavao od žeđi,

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

“ Al' govori bijelo Latinče: „Id' odatle, crni Bugarine! Nemam o što sablje poganiti, kad na tebe ni haljina nema“. Ražljuti se Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče!

zlata košulja, nit’ je tkana, niti je predena, ni u sitno brdo uvođena, veće mi je vila poklonila, — ta nemoj je krvlju poganiti!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Te zarad te ljute tuge moje i nevolje, izvolila sam poganiti svoje telo, da bi sotim mogla njemu hranu nahoditi. Jer što sam god od svoga mi roda imala i donela bila k njemu, sve su

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti