Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kakve veze ima, Zekovič, i njegova pucnjava, i nesreća, sa ljubavlju supružanskom, koja bi trebala da bude večita? Zar pogibija tog nesretnika, na Begeju, da razori brak Trifunov, koji je bio tako topao? Zar to nisu nekakve mađije?
Matavulj, Simo - USKOK
— Tako je trajalo više od pet godina, pa se ču da se Francuz sprema na Rusiju i u jesen ču se njegova grdna pogibija. Uoči Malog gospođina dne skupi nas vladika i kaza nam: da je silnom Napoleonu došao kraj, da su se svi carevi i
da u nju uđu po zakonu božjem, praštajući, zaričući se na mir i slogu i ljubav bratsku, jer ih inače čeka pošljednja pogibija. Ispriča im priču iz Svetoga pisma o Kajinu i Avelju, kako Gospod zapita Kajina: „Gdje ti je brat Avelj?
ka Đinovu brdu, kad ih na pola puta stiže u trku njeko momče bajičko, koje jedva izgovori: — Vrati se, gospodaru!... Pogibija! Vladika preblijedi, te i on jedva izreče: — Šta bi, dijete? — Pogibe naš Ilija Dragov! Ubi ga Marko Matov Poček.
A, božja ti vjera, gospodaru, ako ga ne smakneš, biće velika pogibija, jer nam na pravdu božju ubi najboljega đetića. Vladika, đakon i Janko opotjeraše u kas; vojnici i momče ostadoše
Mnim da se mogao odbraniti od napasti i bez krvi. Mnim da ako on ne plati glavom, biće velika pogibija. — Dakle, mičeš ga na dušu? — Mičem!
Radičević, Branko - PESME
Već zagazi, veće Turke seče, Već je dvoj'cu il' trojicu skresô; Seče junak kô da j' samo meso, Ta srbinjska teška pogibija, Ljuto njemu na srce zavija.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Kao već odvajkada, dočekali seljaci kapetana lepo. Po kmet-Milisavljevoj kući nastao pravi lom, pogibija kokošaka. Sprema on sve u svojoj kući, a bogata, dao bog, kuća, pa mu to i lako i milo mu.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Radun gađa s prozora od kule, sedminu je na obor ubio. No mu došla bješe pogibija: Turci bjehu slamu i sijeno oko b'jele kule nanijeli pa zažegli sa svakoje strane.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Trže se kao da šće iskočiti no ga Otaš pogledom i riječju ustavi. „Lagano, dijete, ne prenagljuj, jer će nam svijem pogibija pući!“ „Ono su dva Adžajlića, ona dva naprijed; moji stari krvnici. Ostali... jadi ih znali svijeh...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Kloni se luda kao i sveta. — Više lud misli, nego što gora lista ima. — Zao um, gotov sud. — Luda pamet, gotova pogibija. — Budalu će i pas na lancu ujesti. — Da budala zna da je budala, dvije bi pameti imao.
— S kime se pamet ne rodi, s njime ne umire. — Nema većeg zla od zle pameti. — Crna pamet — gotova pogibija. — Kad bog hoće koga da kazni, najprije mu uzme pamet. — Bolji je ukor mudroga, nego hvala ludoga.
— Teško je šutu s rogatim bosti se. — Kad je moranje, nije pitanje. — Luda sila brza pogibija. — Jakoj mišici svak’ strijele dodava. — Čija busija (zasjeda) onoga i davorija (pobjeda).
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
PRIČA 154 NAPAST 157 PAD SA GRAĐEVINE 166 PAD SA GRAĐEVINE 167 PRIČA O LAZARU PARDONU, ČOVEKU KOJI NIJE GOSPODIN 171 POGIBIJA JAĆIMA MEDENICE 176 OSLOBOĐENjE 186 IVAN — ILIJA ILIĆ 193 SVEDOK 200 ZAVEJANI 204 ČISTAČ 209 SVI SMO MI KOLETA OD
Neka je laka zemlja i Bog da prosti Lazara Pardona. POGIBIJA JAĆIMA MEDENICE Ovih dana kad je najavljivana mnogo pripremana i retka svetkovina sveslovenskoga sokolskoga sleta u
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Ostavi to! — prekide ga Pantovac. — Zar ne vidiš da se mora ginuti. »Šta to veli on ? Kakva pogibija? Ko će da gine ? Jest, mi ćemo da ginemo i ... i ja ću da poginem !«...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
car ujutru probudi, dođoše mu glasonoše da je nekakav veliki šah došao sa velikom vojskom nad Stambol i da mu prijeti pogibija. Kad car viđe da je to sve istina, prepade se, te skupi veliki sobet, šta će, kako li će činiti.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
običajnom pravu - uđe u snahinu ložnicu umesto sina, onda prvi dani Sofkinog života posle svadbe i, na kraju, Markova pogibija i sahrana poslednji su događaji ispripovedani usporenim vremenom.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Njegova boja, njegova gustina, to je — mir ili rat, ljubav ili mržnja, gostoljublje ili pogibija, život ili smrt. Dim, što se vije među drvima, može da znači najdivniju stvar na svetu — domaće ili najužasniju —
Jakšić, Đura - JELISAVETA
sjat — kad se boj zače; i krvavo je trajâ, hej do oko doručkovišta, a niko ti ne umjede reć na čijoj je bandi veća pogibija...
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Plačem i jaukom ne ožali se pogibija snage moje i lepote moje. Pjesnu, pjesnu, djeco! Jovane, Milane, Vido, Jagodo, djeco moja!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Teško mu je u duši... Poslije očeve smrti premišljaše često o tome, i puče mu pogibija pred očima, ali kako da se najednom snađe — on, jedinac što ne vođaše o ničemu računa, podložan starim navikama u koje