Upotreba reči pogurene u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Znaš li ti, pobratime, da ja od toga doba mirna sna nemam!... Čim oči sklopim, ja čujem jauk i vidim pogurene starce i starice kako previjaju onu nejač oko sebe kao kvočka piliće!...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

i smradnim i mračnim, opkoljenim visokim plotovima, nabijenim žicama trnovitim, u kojima su, noću, bludele strašne, pogurene senke. Pijem u slavu puka Banaćana, koji behu verne sluge Bečkog ćesara.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Naše je i bilo.“ I tvoje unuče biće u mojoj kući sluga. Gleda ih redom, pogurene nad činijama, izduženih vratova, sa ukrućenim rukama koje se ne presavijaju u laktu, zatupasti i čvornovati prsti

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti