Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Ljudi su se promenili, ali ravnica kroz koju se vozio ostala je ista, nepromenjena. Isti odnos neba i poorane, podatno rastresite, masne crnice, koja se puši očekujući da je prekrije noć. Njegova zemlja. Zemlja. Zemlja.
Miljković, Branko - PESME
u meni, dok bivam sve luđi, Za vrednu gorčinu, šuplje dvojstvo lika, Čiji je rast odjek budućnosti prazne, Što podatno traži načine prolazne Da bujalost svoju neprolazno slika.