Upotreba reči poetske u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

A čim sam kazao šta je bio, nije nužno da napominjem da je lep u licu, nežnijeg sastava i pitomije naravi a poetske naklonosti, jednom rečju: gospodske persone, što rekli.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Ako se, međutim, pažljivije razmotri kontekst upotrebe ove arhaične i poetske reči, otkriva se da se ona, po svemu sudeći, izvorno koristila pre svega za označavanje muškog deteta.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

potrebu za primerenom im poezijom. Mogućnosti prihvatanja poetske poruke, utvrđene kod dece, jesu već jedan objektivni činilac prema kojem se pesma može oblikovati, a da se time dete

Tačno je da se stihovana pouka bolje pamti, ali između mnemotehničkih olakšica i poetske spoznaje zjapi nepremostiv jaz.

Čim ga napusti, čarolije nestaje. Svi vodeći likovi tog pripovedačkog kruga obrasci su duševnosti i poetske osmišljenosti života.

prizivanju „milih seni” mnogo patrijarhalne idealizacije: Ćopić je duboko konzervativan pisac, pa se i njegove najlepše poetske vizije kreću u okvirima sputanog Mišljenja.

(Priča o velikom čobaninu) Ćopićev tip dobrog čoveka mora zadovoljiti e, što će reći poetske kriterijume lepog i dobrog, i biti uvek spreman da povlađuje željama: Znao je on i koliko je nebo daleko od zemlje, i

doživljavanja sveta, i, kad god mu pođe za rukom da prizove ukus i boju tih lirskih drhtavica, nastaju stranice pune poetske ljupkosti.

neke od njih tehnički su urađenije od onih iz detinjstva i o detinjstvu, koje se često svode na lirske skice i proširene poetske zapise; ali milost ih je napustila.

Uopšte, kad nađe realističku pojedinost u kojoj ima gotove poetske atmosfere, Lukić je na najčvršćem terenu. On ume da uoči takvu pojedinost, da istakne njenu humorističku poetsku

Otrcane sintagme se preporađaju, otpaci poetske retorike počinju da zrače davnim sjajem, i pored samopodsmeha s kojim su upotrebljeni, ili baš zbog njega: Zamislite

). Sve je to postignuto u igri; sa malo više namere, nestalo bi ljupkosti, a s njom i poetske draži pričice. Pesnik zastaje kod bilo kojeg sazvučja koje ga privuče (izbor, svakako, nije slučajan, ali to pitanje

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Ceo Gorski vijenac ispevan je u svečanom i visokom tonu najviše poetske inspiracije, u nj je Njegoš uneo sav svoj duh i svu svoju dušu, svoju pesimističku i determinističku filozofiju, svoj

poeziju, i nijedan od njih nije iz elemenata narodne poezije, u narodnom stilu i duhu, ispevao tako lepe i istinski poetske pesme. ZMAJ JOVAN JOVANOVIĆ ŽIVOT.

Pod šifrom »Senićanin« počeo je u Bosanskoj vili 1888. objavljivati svoje poetske slike iz srpske istorije. 1889. izišla je njegova prva satirična pripovetka u niškom listu Stara Srbija za 1889.

Velika publika koja je Sremca inače verno pratila, osetila je pravu vrednost hibridnog pokušaja poetske istorije i istorijske poezije, i ma koliko da je on polagao, ciklus Iz knjiga starostavnih nije mogao uspeti.

U svim tim malim dramskim ogledima ne oseća se dramski talenat i pozorišna umetnost, ali u njima ima poetske visine, prekrasnih opisa i vanredno lepih stihova. VERSIFIKACIJA.

koji iznad svega polažu na spoljnu lepotu i otmenost izražavanja, na retka osećanja, fine prelive, tančine osećanja, poetske simbole i neobičan način izražavanja.

veze koje vezuju dušu čoveka sa dušom stvari, ljudski život za vasionski život, da mesto opštih i prostih ideja dâ više poetske simbole. On pati od straha da ne bude dovoljno otmen, da njegova poezija ne liči odveć na poeziju drugih pesnika.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Od ovih i ovakvih govornih tvorevina ističu se kao ekspresivne i kao stilske, čak i kao poetske celine: kletve, zakletve i blagoslovi.

). Poređenja mogu da budu i poetske lepote (Odenuo se kao gora listom, Nagizdala se kao livada o Petrovu-dne, Opravio se kao lipa u proleće, Čista pšenica

se poredi u sliku koja ga zamenjuje dobijaju drugo, mnogo jače i slikovitije značenje, koje je koliko izražajni kvalitet poetske lepote, toliko i sredstvo višeg književnog stvaranja.

uobličenja iz toga nestvarnog, izmišljenog i zamišljenog sveta sama su po sebi i kao opis zanimljiva, a ne i bez poetske kakvoće; ne retko baš takva kazivanja su motivsko povesmo, iz koga su se prele maštovite narodne bajke i epske

Često se i u njima sreću opšta mesta, naročito stereotipna poređenja koja nisu i bez poetske kakvoće. Sam način njihova izlaganja, obično kroz gradaciju, kao i samo njihovo misteriozno kazivanje, uz razna obredna

životom i razvitkom našeg deteta postoji čitav niz kratkih i prigodnih pesmica, zgodno kombinovanih, ali bez naročite poetske vrednosti, koje se kao kakve formule kazuju ili penušavo skandiraju odojčetu, obično uz pokazivanje ili pokretanje

“ Ozbiljne „cupaljke“ mogu da budu i prave pesmice o životinjama. Uspavanke zaslužuju posebnu pažnju zbog svoje poetske kakvoće.

Uspavanke su najvredniji deo lirskih dečjih pesama i mogu da budu visoke poetske lepote. Osim ovakvih dečjih pesama, koje odrasli kazuju deci, postoje i pesme koje su obično sastavni deo dečjih

je vid narodnog govornog usmenog kazivanja sa nesumnjivim akcentima pravog besedništva, koje ne zaostaje iza stilske i poetske obrade pravih govorničkih tvorevina.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

naknadu za onaj izvorni treptaj i za onu izvornu boju koji su mu oduzeti, drugi neki treptaj i drugi neki namaz boje. Poetske vrijednosti teksta prevode se u para-poetske.

Poetske vrijednosti teksta prevode se u para-poetske. Eto: taj postupak prevođenja vrednota, ta ponovna, „umjetna” koloracija prethodno dekoloriranog lirskog glasa, ta

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Bile su to dramatične i poetske kratke propovedi slične Džimovim iz ložionice u Kortland strit ulici, ali rečene jednostavnim jezikom.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Ne zalazeći u određivanje stvarne poetske mere Ocvalih primula, nas ovde interesuje sam unutarnji oblikovni mehanizam koji dejstvuje u skladu sa zamišlju da se

sistem rimovanja, nego još i time što po dovoljnoj meri usaglašenosti jezički datoga materijala i konvencionalno zadate poetske forme ide u susret čitaočevom očekivanju strogog, skladnog, zvučnog oblika.

Kao što je poznato, ovde je vrednosna lestvica bila sasvim drugačija i momenat čisto poetske, čisto umetničke koherencije bilo kog estetskog predmeta nije u njoj dobijao nimalo visoko mesto.

kada se napušta uobičajena ili „tradicionalna“ organizacija poetskoga teksta, pa time i tradicionalizovani vid poetske komunikacije (što je kod Vaska Pope sasvim očigledno).

za književne teoretičare i kritičare u celoj našoj novijoj poeziji: pošto je pred nama u doslovnome smislu novi vid poetske komunikacije, mi smo i mimo volje prinuđeni da se u većoj meri dotičemo samih osnova književnoga opštenja – sam nas

Ako želimo da dosegnemo kôd po kome su sačinjene Popine poetske poruke, onda se povremeno moramo spuštati sprat niže ispod savremenoga stanja prirodnog jezika: moramo osluškivati

i mogu da naslute neki razlozi zbog kojih jedan deo moderne poezije nastoji da reaktivira neke davne i zaboravljene poetske obrasce i zbog kojih se, kao u Popinom slučaju, orijentiše na unutarjezičku komunikaciju duž dijahronijske vertikale.

One, pak, poetske tekstove koji nam izgledaju hermetički (u koje ne možemo da proniknemo, pa nas „uzbuđuju“ jedino kao tajnoviti) i za

Polazeći, naravno, od one poetske tradicije koju je Zoran Mišić prvi put kod nas tako razložno poricao u ime moderne poezije.

Ta se premisa ispoljava na najrazličitije, često veoma skrovite načine; sadržina je, na primer, u shvatanju poetske slike kao obavezno čulne, u tumačenju osobenoga glasovnog sastava stiha kao materijalnoga korelata emocije, u

Treba li se onda čuditi što poetske tekstove koji tu i takvu „gramatiku“ ne podrazumevaju, ili je čak negiraju, koji odbacuju onaj dualistički rascep u

konvencija koji je zamenio stari, kritičar nije mogao da prihvati zato što ga nije razumevao, zato što je na nove poetske tekstove primenjivao staru „gramatiku“, a oni nisu bili sastavljeni prema toj „gramatici“.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

nastalog u radu njenih jakih a prigušenih čula, i ljubavnih osećanja što su potiskivanjem iz jave i prelaskom u san dobila poetske valere. Sofki, istina, u tom trenutku nije dato kao junaku Večitog poljupca da oseća kako joj na usta naviru stihovi.

Dnevnik o Čarnojeviću podjednako kao i Seobe međuratni su kritičari određivali ili kao „lirske” ili kao „poetske” romane.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

do danas bio slučaj, roniti po našoj zanemarenoj književnoj prošlosti pre Branka, ne prateći u tolikoj meri konkretne poetske sudbine u njoj radi njih samih (sveta ih je nekoliko koje to odista zaslužuju), koliko opšti duh kojim su se oplođavale

Sarajlija ličnost maloga poete, zbunjenog i zbunjujućeg. No, bez obzira na poetske rangove, uzmimo beskrajno zanimljivu pojavu Jovana Pačića. Šta pouzdano znamo o njemu?

pak ne može imati drugi zadatak sem jedan, praktičan i sasvim posredan: da čitaoca donekle pripremi na te stare poetske tekstove.

2. 14. Jez. 34. 3. 5. 8. Polazeći najpre od ovih pesnikovih primedaba koje tako jasno upućuju na moguće poetske izvore Gorestnog plača, pa proširujući potom svoja istraživanja i na druge moguće književne obrasce, Bernard Džonson je u

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

U najboljim nalazimo isto što i u autobiografiji: živo osećanje za narodne potrebe, didaktiku, humor, živopisne likove, poetske opise prirode. Najznačajniji srpski pisac 18. v.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

pesmu — stereotipni završeci, i kad, su i kad nisu u vezi sa sadržinom, u najvećem broju slučajeva su bez ikakve poetske jačine.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti