Upotreba reči požudno u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

On je tu pao s kliktanjem, s nepoznatom radošću, i zario odmah svoj kljun, oštar kao čelik. On je otvarao požudno sve nove i nove rane, široke, sveže, lepe.

Čuje se ritam. Sve prožima neka mirna i bolna radost, uznemireno, požudno. Do mišica u vlažnoj jami, jedan mladi radnik kopa nov naručeni grob i uz ritam motike pevuši jednu ljubavnu pesmu.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Oči njegove žene sinule bi tek u zagrljaju, a gospože Evdokije treptale su požudno i danju i noću, sa dugim trepavicama, kao crni leptirovi čija se krila sklapaju.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

i srdaca i dijafragmi da bi potom se prometnula u vukodlake nezasićenosti; za čoveka koji se nadljudski odricao kad požudno zatim stane da jagmi.

Rakić, Milan - PESME

ZADOVOLjSTVO Ja imam časove dugog očajanja, Beznadežne tuge, obmana, i jada; Ja imam časove kada se slatko sanja I požudno želi i blaženo strada.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Kao oseća već sebe u njegovu krilu i na sebi ona njegova usta, što su sinoć onako požudno drhtala, i njegove ruke sa onim nežnim, kratkim, odozgo maljavim prstima.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

U naizmjeničnom zavagivanju sad na ovu sad na onu stranu, sami jedan hip požudno pronađene odlučnosti, naglo usrećujuće poput nadahnuća, i smjesta je sve prevaziđeno, sve nadjačano.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Njih dvoje sami časom zagledavaju se, pa proslijede putem; on, razigran vinom i blizinom njene mladosti, sada siguran, požudno gleda u nju kao u svoje neograničeno, zakonito vlasništvo, no ona ne može da izdrži njegova pogleda: osobito joj smeta

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Odmakao sam je blago od sebe i pogledao. Oči su joj bile vlažne, nozdrve raširene, a usta požudno otvorena. Disala je brzo i grcala. — Dokaz ljubavi?... Znate li šta to znači? — Dragiša... pročitala sam u pismu.

Bojić, Milutin - PESME

Srce zvuk pesme što požudno bije, Reč čas zapovest, čas poniznost sluge, Cilj si kom vode svi puti, sve pruge, Pred kim se ništi gordost ljudskog

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Zato sam se ja, čim sam izgradio moju matematičku teoriju, bacio požudno na Veneru. — Molim, da me rđavo ne razumete: moje namere bile su čisto naučne prirode.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti