Upotreba reči požuriše u književnim delima


Afrika

Ima muzičkih komada koji se na kraju svršavaju snažnim akordima; moj se put tako završio. Kada se ujutru svi brodovi požuriše u pristanište, more je već bilo mnogo mirnije, ali je hladnoća i dale bila neopisana.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Doduše, vidi se ono Concert champêtre, ali, sve svemu, ipak je bolje nego prije... — Oh!... Bez ikakve sumnje!... — požuriše da se saglase svi u jedan mah. — Štoviše, ne-pri-spo-dobivo bolje!...

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Zar nećeš čekati, tajo, da se ispeče pogača? — More, daj što bilo. Imamo posla. Žene se požuriše, a Miloš ode u podrum, te donese ocu pljosku s rakijom.

torbu, u koju je još sinoć spremljeno sve što treba gladnim i žednim putnicima, pa se onda svi troje okretoše potoku i požuriše niz brdo. — Samo da pređemo potes pre videla i da se dohvatimo reke — prozbori Pantovac zabrinuto.

Svi troje pređoše reku, dohvatiše se guste klenovičke šume, koja se pružila do blizu Kačera i požuriše da se što pre dohvate rudničkih ogranaka, koji su u drugom okrugu, gde će, bez sumnje, biti izvan svake opasnosti.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Inače ćeš u zatvor! Njih dvoje požuriše, i čisto im beše lakše kad su izišli iz varoši. Zimnja ih je noć zatekla u putu; rosa vlažila i sledila obraze, a kad

!” Najposlije i otac se diže, i porodica opet krene. Požuriše da kumu čim prvo stignu; sigurni su da će kod njega, izgladnjeli i umorni od dugoga puta, naći topli konak.

— Eno —veli, — Propada, eno Medvjeda, a za njima su Blizanci. Tek dahnuše nasred mora, pa požuriše prama njima. Već je mjesec podaleko odskočio i vedrina osvojila; svijetle, zelenkaste mjesečeve pruge nestalo je s

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ima muzičkih komada koji se na kraju svršavaju snažnim akordima; moj se put tako završio. Kada se ujutru svi brodovi požuriše u pristanište, more je već bilo mnogo mirnije, ali je hladnoća i dale bila neopisana.

Ćipiko, Ivo - Pauci

I zaudara ovdje kao među prazovima! — nadoda neko iz društva, i, zapravši, požuriše iz ulice. Sada je ulica, s malim, prazna, i već se u nju suton uvlači.

I k'o da osjetiše jedno prama drugome jaču ljubav i samilost, uhvatiše se za ruke i, u hodu mašući njima, požuriše da čim prvo stignu u varoš i da naliju fučije. Znali su da ih domaći željno iščekuju, da prvo opočinka napiju do sita.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— začu se s njive nečija vika. Iako nisu znali čiji su avioni, dječake spopade neobična zebnja i nemir. Gubeći dah, požuriše u pravcu škole. Odjednom, negdje u daljini, odjeknu potmula tutnjava od koje zadrhta zemlja.

Zastao je, poćutao, a onda se odlučno lupi rukom po bedru i odreza: — Sad znam šta ću! Hajdemo brzo. Požuriše kroz Gaj, a kad stigoše nedaleko od logora Tepsije, Nikoletina zastade pod jednom prestarjelom bukvom, kvrgava stabla

— Vidiš li? — uzbuđeno upita Jovanče. — Vidim! — veselo dočeka Mačak. Na rukama i koljenima, kližući se, oni požuriše uz kamenitu strminu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti