Jakšić, Đura - PROZA
Kaži im da ulaze... Pandur iziđe, a uđoše Planinčani sa vezanim Milisavom; pokloniše se pred kapetanom, lepo se pozdraviše, pa onda stadoše svi dupke, čekajući da kapetan počne razgovor. — Odavno te nisam video, Radovane...
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Pa ustade. Stanku se nemade kud nego se diže i on, a već Zeko beše gotov i u vatru i u vodu sa Stankom. Pozdraviše se sa Surepom, dok tek Zeko reče: — A vatru? — Šta? — upita Nogić. — Zar ćemo je ostaviti?
— Hajde, hajde, čeka harambaša. I dođoše na mesto. Harambaša i družina pozdraviše ih veselo. Zeka priveza onu trojicu za jedan tankovijast jasen, a Aleksu prineše onoj kladi na kojoj je sedeo
Taman se on raspričao u najveći jek, a dođe popa s Jovom Jurišićem. Nazvaše boga i pozdraviše se. — Eto, malo sedosmo, pa nam Stanko priča — reče Aleksa. — Ja žestoka boja, bogo milostivi!...
— reče Stanko. Pozvaše ih te zasedoše za sovru, koju tada skoro svaka kuća imađaše. Žene dođoše te se pozdraviše, pa onda doneše rakije „da se poslenici prihvate” — kako reče Aleksa. Obrediše se nekoliko puta.
Ako ste umorni — odmorite se... Sutra... drugi dan, druga i novaka! Jakov i Miloš pozdraviše se, pa odoše u svoje šatore.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Onda je uze na ruku i ponese je popu da je poljubi, pa s Gluvićem ode njegovoj kući. Pozdraviše se i ostali seljaci s popom, pa odoše, a on osta sam kao suho drvo, i na srce mu pade tuga.
Afrika
Za njim dođe drugi i onda treći. Svaki je doneo veslo za sebe. Ljubazni, veseli, oni me pozdraviše i povedoše odmah reci. Jedan jedini od njih jedva da je razumevao nekoliko francuskih reči, tako da nisam ni pokušavao
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
On potjera tamo, i kad dođe bliže vidje da se tamo jedan već odmara. „Tim bolje — pomisli — bar ćemo biti u društvu!“ Pozdraviše se i zamalo pa zametnuše razgovor ko da su stari poznanici.
Otac se obradova kad ga vidje ko malo dijete, jer se bijaše pokajao što ga je otjerao, a maćeha i njen sin se tek pozdraviše. Maćeha se grdno bojala da joj ovaj ne otjera sina sa imanja.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
I još dublje riju i kanal produžuju u pozadinu. Pešaci... Ipak, pozdraviše me, a jedan prošaputa: „tobdžija“ — i svi pogledaše, čini mi se mrsko, u moje sjajne čizme i svetle mamuze.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Svi listovi ga pozdraviše dugim člancima, mnogi doneše njegovu sliku. Mnogi činovnici behu u počast toga dana unapređeni, mnogi policajci i
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonja obode konja na protivnu stranu i naiđe na njekoliko momčadi, koja leškahu u hladu kod ovaca. Svi se ljubazno pozdraviše s njim, pa jedan zapita: da se Srdar nije razbolio, pa poručio što u selo? A na to se Bakonja zacrvenje i pođe dalje.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Tu sam dobio konja, da bih mogao otići do divizijara, koji je bio gore, u šancu. Iz jedne kućice pozdraviše me nekoliko oficira, s šalom i s osmehom. — „Ovi se ljudi smeju!
Petković, Vladislav Dis - PESME
I kad zvezda njima se pokaza, Videli su svi da nema više Nje, devojke: iz ovog poraza Prvu zvezdu suzom pozdraviše. Već se gubi svelo lišće s grana. Pesma tica i vedrina stvari, Oseća se hod jesenjih dana I dah tužan obamrlih čari.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Za njim dođe drugi i onda treći. Svaki je doneo veslo za sebe. Ljubazni, veseli, oni me pozdraviše i povedoše odmah reci. Jedan jedini od njih jedva da je razumevao nekoliko francuskih reči, tako da nisam ni pokušavao
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Jedan zastade da pripali cigaretu od našeg vojnika. Kad naiđoše pored nas pozdraviše nas naši, pa i Bugari. — Kad ste ih zarobili? — Noćas, gospodine kapetane. — Gde ćete sada sa njima.
— Zbogom, naredniče! — Zbogom, gospodine kapetane, i srećan vam put. Vojnici nas pozdraviše. Malo niže komandir progovori. — Eto tako... Bio je dobar drug. Za sobom je ostavio ženu i dete.
— Da, da, tako je bolje. Za sitnu stvar idemo nas četvoro — odobravao sam Tomi. Arleta na to ništa ne reče. Oni se pozdraviše sa nama i odoše. Nas dvoje pošli smo u park preko puta Izera.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Neću da nosim na svojoj duši život onog deteta što kao mišić izviruje iz modre izlizane ponjave. Smerno me pozdraviše. Nisam ništa čuo od onoga što mi je čovek dovikivao s one strane potoka i zato im rukom dadoh znak da pođu uz vodu.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Đaci se digoše sa svojih sedišta i pozdraviše ga, kako je to bio običaj i red, burnim aplauzom. On se pokloni i reče: „Pozdravljam Vas, gospodo moja, dobrodošlicom,