Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
pržio bi hljeb prema vatri: dakle oboje, i jesti i grijati se. Ta poznavam ju još kad beše pištolj. — Pripovijeda se kako je Ciganin bio svedok za neku pušku, pa da bi bolje osvedočio i potvrdio
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
More, koje si je ovoj devojčence, treba da ga znam i poznavam? Ta zapita Stavriju policaju što sedeše do men’: Koj beše ovo devojčence. Stavrijo? — „Zar gu ne znavaš, reče mi.
— Bre, bre! Zar tol’ku golemu kerku ima Bela?! Znav’am Belu Stojančinu... Poznavam ti majku! — veli Zamfir i gleda lice devojčetovo, — valjda u pameti sravnjuje crte kćerina lica sa majčinim.
Poznavam ti majku! — veli Zamfir i gleda lice devojčetovo, — valjda u pameti sravnjuje crte kćerina lica sa majčinim. — Poznavam gu, poznavam! ponavlja Zamfir. — I Topal-Stojanču, tatka ti, poznavam ubavo! Krotka žena, ubava domakica beše!
— veli Zamfir i gleda lice devojčetovo, — valjda u pameti sravnjuje crte kćerina lica sa majčinim. — Poznavam gu, poznavam! ponavlja Zamfir. — I Topal-Stojanču, tatka ti, poznavam ubavo! Krotka žena, ubava domakica beše!
— Poznavam gu, poznavam! ponavlja Zamfir. — I Topal-Stojanču, tatka ti, poznavam ubavo! Krotka žena, ubava domakica beše! E li jošte onakva dobra tkalja kako u onoj vreme što beše?...
— He, ’aj idi si, — veli joj — pa se pozdravi na majku... Rekni gu: pozdravija, ti se hadži Zamfir... Poznavam gu, kako da gu ne poznavam!... Beše dobra argatka.. rabotila mi je u lojze... Beše vatra za rabotu... vredna...
Rekni gu: pozdravija, ti se hadži Zamfir... Poznavam gu, kako da gu ne poznavam!... Beše dobra argatka.. rabotila mi je u lojze... Beše vatra za rabotu... vredna... radi i sve poje.
— Pa, posmešilo se dete... — „Dete“ — a vide li kako ume da zbori i što iska da pazari? Poznavaš li gu? — Ne poznavam gi, hadžijo... — Eh, kujundžija pa da ne poznava selski devojčiki! — dira ga Zamfir. — Neje ništo lošo... Teke...
devojačku sreću da ubiješ!... — Ama, nesam, nane... — brani se Mane. — Jesi, jesi, nesrećo, poznavam ja Đorđijinu krv!... Đorđijo, Đorđijo! — Nesam, nane, — brani se i kune Mane — živa mi... ete-te...