Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
One su se jadne uzmučile; sjede Jela bratu više glave, roni suze niz bijelo lice, te je bratu lice pokalala. Tad se jadan Dojčin razabrao, pa besjedi bolani Dojčine: „Dvori moji, — ognjem sagoreli! — a kade mi brže prokapaste?